Photobucket







14.11.2013.

Wow!

.
.
.
.

Umm Seleme, Poslanikova supruga, doživjela je sljedeće:
“Poslanik je bio u mojoj kući i rekao da niko ne ulazi. Najedanput sam čula kako Poslanik, s.a.v.a., plače. Ušla sam i vidjela Husejna u njegovom zagrljaju. Poslanik ga je milovao po čelu. Rekla sam: ‘Tako mi Boga, ja nisam primijetila kako je on ušao.’ Na to mi je Poslanik, s.a.v.a., rekao: ‘Upravo sad je Džibrail bio s nama. Pitao me je volim li ga i odgovorio sam mu da ga, od ovozemaljskih stvari, volim. Tada mi je rekao da će ga moj ummet ubiti na zemlji zvanoj Kerbela. Donio je s tog mjesta šaku zemlje i dao mi je.’”
.
.


 Izvor: Musnedu Ahmed, sv. 3, br. 13050; Medžme'u-z-zevaid, sv. 9, str. 301; El-Bidajetu ven-nihaje, sv. 6, str. 230; El-Mu'džemu-l-kebir, br. 2751 i 18320; Delailu-n-nubuvveh (Ebu Nu'ejm), br. 473. El-Albani je utvrdio vjerodostojnost ovog hadisa.
(Silsiletu-l-ehadisi-s-sahiheh, sv. 2, str. 484)

.
.

13.11.2013.

Kerbela

.

.

1. Uvod

.

Mučeništvo i smrt Pejgamberova, s.a.v.s., unuka h. Husejna, njegove porodice i drugova mu vjernih, na Kerbeli 10. muharrema 61. godine po Hidžri, iznimno je važan događaj muslimanske povijesti, do danas obilježavan 10. muharrema svake godine sječanjem na tragediju Poslanikova, s.a.v.s., ehli-bejta (porodice), osobito među sufijama i napose unutar šiijskog duhovnog toposa. Kod ovih potonjih se razvila i posebna manifestacija sječanja i učestvovanja u imamovoj muci, poznata kao et-Ta'zijje (pasija, golema žalost) čiji sastavni dio čine i ulične procesije u kojima ljudi pjevaju, plaču, a poneki se i bičuju u nakani da što dublje dožive h. Husejnovo mučeništvo. Inače, za Dan ašure 10. muharrema se uz svakog Božijeg poslanika vezuje neki od krupnih događaja, tako da je taj dan još za vremena Muhammeda, s.a.v.s., obilježavan postom i ibadetom.

          Vrednote i nezamisliva duhovna veličina Poslanikove, s.a.v.s., uže porodice (ehli-bejt) i njena potomstva je prebogato iskazana svetim Tekstom, Qur'anom i Hadisom, a Poslanikova, s.a.v.s., oporuka u vezi nje je krajnje nedvosmislena. I pored toga, većina njih je za života svoga trpjela svakojaka šikaniranja od strane državnog establišmenta, uskraćivanje temeljnih ljudskih prava, uklanjanje iz javnog života, eda bi na kraju mnogima od njih na krajnje podmukao način i život bio oduzet.

.


2. Stanje koje je prethodilo događaju na Kerbeli

.

          Nakon vladavine četverice pravednih halifa poslije Poslanikove, s.a.v.s., smrti na vlast dolazi Mu'āvija s kojim počinje diktatura dinastije Umejjada iz novog centra u Damasku. Njihov stalni trn u oku bijaše Poslanikov, s.a.v.s., ehli-bejt koji je u bogobojaznom narodu uživao veliki ugled. Oni tako počeše živjeti u okolnostima skrivanja, progona i agonije. Smrću Mu'āvije sredinom 60. godine po Hidžri, uzde hilafeta preuzima njegov razuzdani sin Jezīd. Skoro svi klasični muslimanski povijesničari i svjedoci tog vremena mu pririču veliku odanost alkoholu, noćnim pijankama i priležnicama, raspojasanu narav, zlu ćud i nisku intelektualnu moć. Jednom riječju, njegovom pojavom zulum vladajućih struktura doseže svoj vrhunac.

.

          Dolaskom na vlast, Jezīd nalaže svome upravitelju Medine iznuđivanje prisege na vjernost (bej'a) h. Husejna. H. Husejn odbija priseći na odanost nosiocima nepravde i tiranije te izmiče u Mekku, u sigurnost Božije Kuće. H. Husejnu počinju stizati pisma iz iračkog grada Kufe, grada u kojem je još uvijek živio duh pravednog hilafeta h. Husejnova oca Alije, r.a.  U pismima stanovnici Kufe izražavaju svoju podršku imamu Husejnu i pozivaju ga da dođe u Kufu i povede narod ispravnim putem. Sadržaj nekih od tih pisama je i do danas sačuvan. H. Husejn im šalje kao izaslanika sina svoga amiđe Muslim ibn 'Aqīla da preuzme u njegovo ime prisegu na vjernost. Došavši u Kufu prisegu mu je učinilo oko 30 000 duša.

.

          U to vrijeme Irakom je upravljao Jezidov namjesnik 'Ubejdullāh ibn Zijād sa sjedištem u Basri. Nedugo iza toga i sam h. Husejn se odlučuje za put prema Kufi. 'Abdullāh ibn 'Abbās, r.a., i ostali su ga savjetovali da ne ide, bojeći se za njegov život i spletki Jezīdovih. No, h. Husejn je znao da mora ići. Bio je svjestan da je njegova smrt neizbježna. Na dan et-terwijje (8. zu-l-hidždžeta) 60. godine po Hidžri, zajedno sa svojom porodicom i iskrenim drugovima zapučuje se prema Iraku. Dok je još bio na putu, 'Ubejdullāh ibn Zijād po nalogu Jezīdovu moćnom potkupljenom vojskom uspostavlja kontrolu nad Kufom smaknuvši h. Husejova izaslanika Muslim ibn 'Aqīla i njegova bliskog prijatelja, domaćina kod kojeg je odsjeo u Kufi Hānī ibn 'Urweta. Njihove glave su poslate Jezīdu u Damask a njihova za konje vezana tijela su vukli ulicama Kufe. Grad je stavljen pod strogi nadzor.

.


3. Kerbelska sramota i užas

.

Na nekoliko dana hoda od Kufe kod mjesta el-Qatqatāne h. Husejnu stižu vijesti o dešavanjima u gradu. Saznavši da se primakao gradu, 'Ubejdullāh u susret h. Husejnu šalje svoga agenta 'Umer ibn Sa'd ibn Abī Weqqāsa na čelu regimente od 4000. konjanika da zaustavi h. Husejna zajedno sa pratnjom i prepriječe im put do vode, tj. obala Eufrata. Oko sedamdeset kilometara od Kufe u pustinjskom mjestu zvanom Kerbelā dana 2. muharrema 61. godine po Hidžri, h. Husejn zajedno sa svojom porodicom, čeljadi, ženama i malom grupom vjernih drugova biva opkoljen. Osam dana ostaju opkoljeni na malom prostoru bez vode dok se broj neprijatelja sve više povećavao. Početkom noći 10. muharrema, h. Husejn dopušta svima onima koji to žele da izvuku živu glavu pod okriljem noći, no svi ostaju uz svoga imama. Tu čitavu noć h. Husejn i drugovi mu provode u namazu i ibadetu. Oni su bili stameniti i nepokolebljivi na putu istine.

.

          Rađanjem zore 10. muharrema, na Dan ašure, otpočinje  krvoločni napad bezumnog neprijatelja na šačicu Poslanikove, s.a.v.s., obitelji i pristaša. Uz h. Husejna su bila 32. konjanika i 40. pješaka, ili nešto malo više. Zastavu je nosio h. Husejnov brat po ocu el-'Abbās. Neravnopravna bitka između nosilaca Božanskog nura i zaludjelih krvoloka je plamtjela. H. Husejnovi mlađahni sinovi, rođaci i ashabi su uz svog imama žedni, gladni i iscrpljeni pružali žestok otpor napadačima. Dan je već uvelike odmicao a drugovi h. Husejna su padali na zemlju, jedan za drugim. Ostao je još samo ehli-bejt. Prvi od njih je poginuo h. Husejnov sin 'Alī, poznat i kao 'Alī el-Ekber. Potom je poginio 'Abdullāh, sin Muslim ibn 'Aqīla. Iza njega je kao šehid pao 'Adijj ibn 'Abdullāh ibn Dža'fer, potom 'Abdurrahmān ibn 'Aqīl ibn Ebī Tālib, potom Muhammed ibn 'Aqīl, potom el-Qāsim i Ebū Bekr, sinovi h. Husejnova brata Hasana, te h. Husejnova braća s očeve srane 'Abdullāh, Dža'fer i Osman. Uz h. Husejna ostade još samo njegov brat el-'Abbās sve dok i on nije poginuo. H. Husejn ostade sam. Skinuo je sa ranjene glave sabljom napuklu kacigu i na glavu stavio 'imāmu, ehli-bejtski turban. Nastao je tajac. Čuo se samo jecaj djece i plač žena dok su njihovi šatori gorjeli. H. Husejn priđe šatoru svoje sestre Zejnebe i zatraži da posljednji put vidi i u uplakane oči poljubi svoje najmlađe dijete. Dok ga je primicao prsima u zagraljaj, strijela pogodi dijete u grlo.

.

H. Husejn shrvan bolom, zadobivenim ranama i nesnošljivom žeđu se pokuša primaći izvoru vode kojeg je zaposjeo neprijatelj. Bio je sam. Oko njega su ležala tijela vjernih mu drugova. U tom trenutku ga pogodi strijela u njegova mubarek usta, prođe na potiljku i on pade.  Zločinci pohitaše k njemu, sasjekoše ga i glavu njegovu plemenitu odrubiše. Masakar je priveden kraju. Tijelima poginulih su odsječene glave, nih ukupno 72. Njihova obezglavljena tijela su zločinci svukli i ostavili na zemlji bez ukopa. 'Umer ibn Sa'd je potom naredio svojim plaćenicima da se h.Husejnovo tijelo pregazi konjima po prsima njegovim i leđima. H. Husejnov harem je poharan a šatori spaljeni. Žene i djeca kojima je život bio pošteđen odvedeni su s poniženjem pred 'Ubejdullāh ibn Zijāda, a potom, zajedno sa glavama časnih šehida u Damask Jezīdu, sinu Mu'āvije. Jezīd ih je, plašeći se gnjeva naroda, pustio na slobodu uputivši prema Medini. Tijela časnih šehida Kerbele su ležala u pustinji tri dana sve dok ih lokalni seljaci iz plemena Benū Esed nisu pokopala.

.


4. Završne riječi

.

Tragedija Kerbele se prema julijanskom kalendaru odigrala 10. oktobra 680. godine u srijedu. H. Husejnu je tada bilo 55. godina. Uz njega su poginula i četiri od petero njegovih mlađahnih sinova, od kojih je najmlađi još uvije bio dojenče. Allahova Volja je htjela da na Kerbeli preživi h. Husejnov dvadesetdvogodišji sin 'Alī Zejnu-l-'ābidīn koji bijaše teško bolestan i nesposoban da nosi oružje. Među zatočenicima i svjedocima Kerbele se nalazio i njegov četverogodišnji sin Muhammed el-Bāqir. Užas Kerbele je preživio i jedan od sinova h. Husejnova brata Hasana, Hasan el-Musennā. On je teško ranjen ležao među poginulim drugovima.

.


          Veli se kako je na Dan ašure 61. godine po Hidžri Umm Seleme, časna Poslanikova, s.a.v.s., supruga, osječajući smrt h. Husejna pustila bolni krik u Medini. Naime, još Ahmed ibn Hanbel i et-Taberānī u svojim zbirkama hadisa bilježe hadis Umm Seleme koja pripovjeda: ''Sjedio je jednog dana Vjerovjesnik, s.a.v.s., sam u mojoj kući zajedno sa mnom kad mi reče: 'Neka mi nipošto niko sada ne ulazi, te deder pripazi na vrata!' Ja tako i postupih. Međutim, naiđe h. Husejn (koji tada bijaše još malo dijete) i navali da uđe u kuću, te naposlijetku uspjede u tome a da ja nisam ni primjetila. Potom začuh jecaje i prigušeni plač Poslanikov, s.a.v.s. Uđoh u sobu, kad u njegovu krilu sjedi h. Husejn, a Poslanik, s.a.v.s., plače i miluje dijete po glavi, pa reče: 'Upravo je melek Džibril bio ovdje i upitao me: Da li ga voliš (tj. h. Husejna)? Odgovorih da volim, a on reče: Tvoj ummet će ga ubiti na zemlji zvanoj Kerbelā, a ako hoćeš pokazat ću ti i mjesto njegova smaknuća. Utom Džibril prinese gruman crvene zemlje sa Kerbele.' Ja sam ga umotala i sačuvala u dijelu svoje odjeće.'' U drugoj verziji istog hadisa se veli kako je Umm Seleme, r.a., zemlju sa Kerbele sačuvala u flašici, a Muhammed, s.a.v.s., joj rekao: ''Kad se ova zemlje pretvori u krv znaj da je Husejn ubijen!''

.

          Sama riječ Kerbelā je, kažu, nastala od riječi kerb i belā, što znači jad i tuga.Tragedija Kerbele je zasigurno vrhunac žrtve Poslanikova, s.a.v.s., časnog ehli-bejta na putu istine. Njihova vjera u Allaha, stamenitost u istini i vjera u Božiji Sud su za ljudski um nedosezivi. Kerbelā je vječno i neiscrpno vrelo za čovjekovo nadvijanje nad svojom osobnošću i razgoličenošću. I na kraju, Kerbelom nije prekinuta loza ehli-bejta. Allahova je odredba da ona sija do eshatološke jeseni svijeta, kao što Poslanik, s.a.v.s., kaže: ''Moj ehli-bejt je poput zvijezda. Kad jedne zađu, druge se pojave na nebu.''

.

Autor: Kenan Čemo

preuzeto sa: znaci.com

.


5. Izvori

1)     Ed-Dinewrī, el-Ahbāru-t-tiwāl, CD-rom Nūru-s-sīre, Qom.

2)     Ibn Hajjāt, Tārīh ibn Hajjāt, CD-rom Nūru-s-sīre, Qom.

3)     Et-Taberī, Tārīhu-t-Taberī, CD-rom Nūru-s-sīre, Qom.

4)     El-Ja'qūbī, Tārīhu-l-Ja'qūbī, CD-rom Nūru-s-sīre, Qom.

5)     Mahmūd Šākir, et-Tārīhu-l-islāmī, Bejrut, 1991.

6)     Husejn Tabatabai, Ši'a u islamu, Zagreb, 1996.

7)     Al-Balagh Foundation, Glimpses of the lives of the Messenger Muhammad and His Household, Tehran, 1999.

8)     El-Muhaddith, CD-rom.

.
.
.
03.11.2013.

Otvori, gledaj, uči

31.10.2013.

Zašto ovo nije najčitanija vijest u BiH?

U posljednjih mjesec dana ova vijest se jedva provlačila čak i kroz medije iz Federacije BiH, a mediji iz RS-a i Srbije tek u pet rečenica bez da se kaže jasno i glasno o kome je riječ - ko su žrtve, a ko zločinci. Od jučer je riječ Tomašica preplavila internet, što je velika zasluga stranih medija koje naše novine i portali redovno prevode.

Mediji nisu potpuno odgovorni, mi smo tu da vam prenesemo vijest, a vi odlučujete šta se čita, a šta zaboravlja. Vijest o potencijalno najvećoj masovnoj grobnici u Bosni i Hercegovini jučer je imala jedva 170 pregleda, a jučerašnja  vijest da se zbog Džeke ne oprašta Pellegriniju ima skoro 4.000 čitanja.

Da ne bi otišli predaleko u izučavanje fenomena medijske potražnje spomenut ćemo još samo da sve i jedan naš članak zajedno koji se dotiče Tomašice ukupno nemaju 2.000 klikova. Podsjećamo, ova priča se provlači i nalazi mjesto na ovom sajtu već mjesec dana.

To je jedan dio odgovornosti.

Većina medija iz Republike Srpske, čast izuzecima, od danas neće moći ignorisati najveću vijest u 2013. godini. Morat će stisnuti i printati i objaviti tekst, da li potpun da li precizno filtriran, o 333 otkrivena tijela Bošnjaka i Hrvata svih uzrasta i spolova koji su smaknuti u koljačkom pohodu velikosrpske mašine smrti.

Morat će građanima prenijeti informaciju o kompletnom brdu koje još uvijek krije desetine, a možda i stotine tijela. Morat će napisati da otkopavanje još uvijek traje. Morat će, ali nismo sigurni, priznajmo svi, koliko će ti tekstovi biti čitani. Možda jednako kao i u Federaciji do unazad mjesec dana. Jednoj grupi čitatelja treba vremena da se sjete šta (im) se dešavalo, a drugoj grupi možda nije dovoljno ni sve vrijeme svijeta da shvate šta se u njihovo ime radilo.

To je drugi dio odgovornosti.

I sada tekst zvuči nepopularno, netolerantno, a možda i polarizaciji preblizu. Ali samo zvuči. Trebalo bi da je Tomašica najčitanija i najpopularnija tema u državi. Trebalo bi da je nazivanje stvari pravim imenom dio napretka i liječenja, a ne sinonim netolerancije (netolerancije čega, usput pitamo?). Trebalo bi da se osnovna podijeljenost u Bosni i Hercegovini podcrta što je deblje moguće: zakopani u masovnim grobnicama i njihovi dželati. Postojimo Mi i VI, da se ne lažemo. Postoje ljudi i neljudi. Postoje nevini i zvijeri. Postoje oni koji vijest uzalud potenciraju i postoje oni koji vijesti sakrivaju.

U Tomašici, vjeruje se, bit će pronađeni ostaci 17-ero djece koja su ubijena na području Prijedora. Pa da li je potrebno ovakvu informaciju gurati ljudima pred oči da bi se očitovali, da bi ovo spomenuli među prijateljima, da ovo postane još jedna od opomena.

Možda je dijagnoza sljedeća: Znate kako lako promijenimo kanal kada čujete vijest o ratu u Siriji, o demonstracijama u Egiptu, u pucnjavi u školi u Americi... Bojim se da je fenomen daleke vijesti postao udomaćen kod nas, ali ne kao kriterij prostora, već kao kriterij vremena. Dovoljno davno? Zaboravi. Ignoriši.

Često zaboravimo da je to što se desilo "dovoljno davno" neriješen slučaj. Krivac se skoro po pravilu ne osjeća krivim, žrtva se skoro po pravilu stidi, a onda je potreban Reuters da se sjetimo, da nas prođe amnezija, da nas prođe moda ružičastih naočala.

Tomašica jer novi sinonim za otkrivenu istinu. Ona nije kontradiktorna napretku društva, ona nije negacija mogućeg zajedništva, ona nije odmahivanje ruke na pomen budućnosti svih naroda u ovoj državi. Ona je najveći uslov!

Kleknuti pred kosti koje se u ovom trenutku vade iz krajiške zemlje? Nedovoljno. Kleknuti, tražiti oprost, zajecati od muke i tuge i dozvoliti da istina oslobodi - istina o temelju nakaradnog uređenja države. Dovoljno, možda.

Hoće li iko iz RS-a ovo uraditi?

Genocid u Prijedoru se negira u manjem bh. entitetu. Smaknuća, ratni zločini te etničko čišćenje oko 50.000 nesrpskih stanovnika koje su počinili Jugoslovenska armija i srpska paravojska u okolini i u samom Prijedoru 1992. za zvaničnike u RS-u nikada se nije desio.

Istraživačko dokumentacijski centar (IDC) navodi da je u periodu od 1991. do 1995. ubijeno ili nestalo oko 5.200 građana Prijedora, uglavnom Bošnjaka i Hrvata.

Ispod su imena i prezimena osuđenih ratnih zločinaca zbog nedjela na području Prijedora, te određene godine zatvorske kazne:

Milomir Stakić - 40 godina
Radoslav Brđanin - 32 godine
Zoran Žigić - 25 godina
Mlađo Radić - 20 godina
Duško Tadić - 20 godina
Duško Sikirica - 15 godina
Drago Radaković - 20 godina
Draško Krndija - 20 godina
Željko Bulatović - 14 godina
Siniša Teodorović - 12 godina
Radoslav Knežević - 10 godina
Zoran Gajić - 10 godina
Ismet Žerić - 7 godina
Duško Kesar - 15 godina
Milorad Škrbić - 21 godina
Dušan Janković - 21 godina
Zoran Babić - 22 godine
Željko Stojnić - 15 godina

Spisak nije kompletan, a neke kazne nisu punosnažne. Trenutno se Dragomiru Soldatu i Velimiru Đuriću za zločine počinjene u Prijedoru sudi pred Sudom Bosne i Hercegovine.

(Irvin Pekmez)

Stariji postovi


Sve na ovom svijetu prašina je, ne vezuj srce za prašinu!

Ruyah design

Izazovi ateistima
Photobucket


Izdvojeni postovi
Postovi sa ove liste za koje su dozvoljeni komentari, uvijek su otvoreni za pitanja, sugestije, mišljenja bez obzira na datum objavljivanja ili aktuelnost teme koju obrađuju.


Photobucket

Islam je cool
Može li Bog stvoriti kamen koji ne može podignuti?
Čuvajte svoje NIKAD
O feminizmu
“Ja sam Izrael“
“Kad je bio juli“ – potpuno razočarenje!
Deutsche Welle: U Bosni nema beskućnika
We care for Palestine
Šta je hidžab a šta nije
“Ne pričaj mi o Muhammedu (saws)“
Prašinu sa tvojih stopala na svoje bih oči stavila
Homoseksualnost i njezina pogubnost
Japanski anime filmovi
Krivi smo mi a ne Bosna
Naši kompleksi
40 sramotnih stvari u kojima su SAD vodeće u svijetu
“Oprostiti ali ne zaboraviti“ – malo sutra!
Kome robuješ?
Krvnici dobitnici Nobelove nagrade za mir
Press TV
Učini poentu dostupnom!
Tinejdžerska trudnoća
Reci NE Facebooku
Nigdje lijepo nije kao kod kuće
Plan „7 vlada za 5 godina“
blogger.ba mahala
Još uvijek na temi blogger.ba
Zanimljiva komparacija!
Kvalitet vs. Smeće
Hidžab i djevojka - slideshow
Mediji – čudo šta nam rade
Kad trnci preko kičme prelete
Priča koja mi treba!
Think before you drink!
Grob svitaca
Islamofobija na blogger.ba
Istina pobjeđuje! (Nayzakovi posteri)
Niko me ne nervira
The Final Point – odličan kratki animirani film (by Ali Lotfi)
Dust is my bed
Židovski praznik Purim – pijančenje u Svetoj zemlji
Cionistički simboli Olimpijskih igara u Londonu
Zašto me bombama „oslobađaš“?
Bože, daj mi da ne zaboravim
Hadis o „Volim te“
Ubice
Čuvajte se ovih opasnosti na Facebooku
Dragi narod moj
U flašici je još uvijek bilo mlijeka
Marš mira 2011.
Shvati ljude. Ne osuđuj.
Svjetski dan Qudsa
Mile naše
Fascinantan je!
Traži se umjetnik sa malo morala
Džemat čeka na te, a šta ti čekaš?
Ne svađajte se, braćo
Abortus – strava i užas
Osmijeh je sunnet!
Uvredljivi film i demonstracije
Allah ti sve džaba dao
Prioritet majke je dijete
Zabranjena sloboda govora
Ovako ćeš poraziti zle sile
Ni u jednoj zajednici ne postoji 100%
Svaki dan jedan američki vojnik počini samoubistvo
Za šta je kriv izraelski narod?
Poznata francuska reperica prešla na islam (prvi intervju nakon 4 godine)
Frontovi
Gaza zahvalila Iranu
Šta mislite o Izraelu - anketa
Korak po korak
Sve će se u prah pretvoriti
Neka je selam poslaniku Istine i Svjetlosti
Ako nisi pročitao Kur'an, preslušaj prijevod
Blagodat u zabrani
Jedinstvo muslimana – prečeg ti nema brate! I sestro!
Silovanja u Kongu – sramota UN-a
Jeza me prođe
O Sudnjem danu i starim civilizacijama
Dobra je Bosna kakvi smo mi!
Malo elaboracije
Let's make money (Ekonomski hitmeni)
Ne spavaj na stomaku
Bojkotuj Coca-Colu, promijeni svijet!


Photobucket

Razgovor studenta i profesora o postojanju Boga
Uticaj riječi „Allah“ na ljude
Kader Abdolah – islamofob i lažov
Morska zvijezda
A good story about a king
Potpetice i kičma
Nošnja muslimanki u svijetu
Hvaljenoj uputi vjerni
Islam is so great and grand
Women – Queens of Islam



Jeste li?


BROJAČ POSJETA
115869

Powered by Blogger.ba