Taj fenomen volim nazivati "fenomenom američkih crnaca".
Možda znate da se u Americi na javnom mjestu poštuje nepisano pravilo da bijelci ne smiju pričati viceve o crncima ili ih nazivati pogrdnom rječju na koju i sami aludiraju riječima "ona riječ na slovo N" što ukratko nazivaju "N-riječ" ("N-word").
Ta N-word je pogrdan naziv za crnce. Upotrebljava ga samo rasista. Bilo koji bijelac koji je upotrijebi rasista je. Međum, upotrijebi li je crnac on neće biti rasista.
Kako može crnac biti rasista prema crncu?
Kako može Bošnjak biti nacionalista ili raspirivati vjersku i nacionalnu netrpeljivost i mržnju kada se okomi na sve ono što ima veze sa bošnjaštvom?

Htjedoh pisati o ovome još i prije ali pošto već na NOISe-inom blogu ostavih komentare koji dotiču i ovu temu, da ne bih pisala post nanovo kopirat ću ovdje dio jednog od mojih komentara koji govori o suštini onoga što ovaj post objašnjava.
 
"Neprestani napadi, pljuvanje i svakojake neutemeljene optužbe na račun predstavnika bošnjačkog naroda očiti su pokazatelji da izvršioci agresije istu nastoje i dovršiti u poslijeratnom periodu (pa zar je iko pomislio da je monstrum smiren sa nekih par godina uvođenja demokratije?) a čiji su ciljevi intelektualno i državotvorno sakaćenje fizički već osakaćenog kolektiviteta.
Blati mu vjerske vođe, političke predstavnike, profesore, intelektualce i sve ih zajedno svedi na kraju na planinsko selo sa par stada ovaca (uz svo dužno poštovanje časnoj stočarskoj djelatnosti i čistoći i ljepoti života na selu).
S takvim ćeš, dakle, narodom kasnije lahko.

Na ovakve zamke nasjedaju niko drugi do osobe iz tog naroda koje uz kompleks vlastite (neistinite) manje vrijednosti, svoju frukstraciju ispoljavaju na pripadnicima i vođama vlastitog naroda, pljujući pri tome svoje porijeklo i odričući se svoga identiteta.
Takvi su kukavice jer znaju da samo pljuvanjem po SVOME neće biti napadnuti za nacionalizam ili vjersku netrpeljivost. Samo u takvom slučaju neće oskusiti nikakvu društvenu sankciju od strane svog dobroćudnog, sankciji nepriviknutog naroda, niti će mu komšije druge vjere, ne daj Bože, nešto zamjeriti.
Svoj afinitet i toleranciju prema drugome očituju i uporno dokazuju mržnjom i averzijom prema svome.
Je li ovo održivo, ostvarivo, realno, normalno?
Ne, to nije ništa drugo no kukavičluk.
To se ne smije tolerisati."

Da ovaj fenomen i kompleks postoje među pripadnicima moga naroda pouzdano znam jer sam ga iskusila i na sopstvenoj koži.
Vjerujem i to će se jednog dana promijeniti, oni SVOJE neće mrziti i pljuvati nego poštovati, uvažavati i primjerenom kritikom konstantno poboljšavati.