Izgubio je oca i majku u ranom djetinjstvu.

.

Odgajao ga je djed koji je nedugo zatim umro a onda ga je preuzeo amidža čiju je smrt također zapamtio.
Osjetio je i bol zbog smrti svoje voljene supruge, doživio je i smrt svoje djece, svojih kćeri i svojih sinova.
Proživljavao je glad i neimaštinu.
Borio se u bitkama, suočen sa smrću, zadobijao rane.
Bio je prisiljen da napusti svoj dom i preko velikog pustinjskog prostranstva stigne u tuđi grad i tu se nastani.
Prijetili su mu smrću.

.

ON je prošao sve one patnje i boli života od kojih mi proživljavamo samo po jednu.
Jeste li ikada o tome razmišljali?
Bio je siroče, bio je udovac, bio je izbjeglica. Djecu rođenu je izgubio, dom, suprugu, roditelje.

Nekog protjeraju iz njegovog doma, živi u tuđini i svaki dan tu tuđinu na svojoj koži osjeti.
Nekom dijete umre, pa se od boli i on razboli i nikad se ne oporavi.
Mnogi samo zbog jednog ovakvog gubitka izgube vjeru u Boga, zbog "nepravde" koju su doživjeli.
A njemu...njemu se sve to desilo.

.

Doživio je i momente kada su nevjernici patili, mučili i ubijali njegove prijatelje, sljedbenike i pomagače. Kako je to moralo biti teško za podnijeti!
Da li bi mi bili u stanju podnijeti da neko muči i ubija nekog nama milog, samo zbog toga što nas taj neko podržava i vjeruje nam?
Uvodili su ekonomske sankcije prvim vjernicima, zabranjivali im trgovinu. Tada su vjernici gladovali u pustinji. Morao je gledati svoje najmilije kako se bore sa neimaštinom, kako u nekim danima nemaju baš ništa da pojedu.
Porodica ga se odrekla. Njegovo pleme i porodica su bili razočarani u njega, zašto je iz takvog finog mladića postao "ludi pjesnik"?
Zamislite koliko je teško kada govorite istinu a vaša vas vlastita porodica ne razumije i odbija. I kune...
Zamislite sebe u toj situaciji.

.

Nudili su mu novac i prestiž, sve, samo da se odrekne Istine koju je širio. Odbio je. Sve je odbio.
Nosio je strašno breme na leđima, konstantnu brigu za svoj narod i za opstanak Istine.

.

Morao se nositi sa strašnim ljudima. U to vrijeme, nevjernici su zakopavali živu žensku djecu zbog "sramote" koju bi im žensko dijete donijelo kada dostigne dob za udaju.
Nosio se sa strašnim običajima i tradicijom. To su bili ljudi koji su se klanjali kipovima, žrtvovali životinje nepomičnim idolima.
Duboko su bili zaglavili u svim pošastima, od bluda, alkohola do prevara i ubistava.

.

Morao se nositi sa svim tim, donoseći Istinu, moral, pravdu, poštenje.
Kako takvim strašnim ljudima išta objasniti? Kako ih navesti na razmišljanje o zlu koje čine? Odakle početi?
Morao se suočavati sa velikim glavešinama, sa vođama plemena za koje je znao da ga žele vidjeti mrtvog. Išao je vođama drugih naroda, kraljevima, i njih pozivao u Istinu.
Pa može li jedan čovjek zamisliti da sve ovo podnese?

.

Njegov život bio je na cijeni. Prijetili su mu smrću. Zbog toga je na kraju i rodni dom napustio.
I u bitkama se borio. Rane zadobivao.
Gledao je smrti u oči gotovo svaki dan.

.

.

U prvim godinama Objave, dok je ulicom hodao, djeca bi bacala kamenje na njega.

.

Njegov narod mu je u početku svakakva zlodjela priređivao. Tako je jednog dana otišao u jedno mjesto udaljeno nekoliko desetina kilometara od Mekke da stanovnike tog mjesta koji su obožavali kipove, pozove u Istinu.
Kada je stigao tamo, obratio se prvom čovjeku kojeg je vidio. Rekao mu je s velikom mudrošću u riječima i velikom ljepotom obraćanja da je on poslanik jednog Boga. Rekao mu je za Kur'an, rekao mu je o tome šta je zabranjeno a šta je dozvoljeno, pričao mu je o mudrosti koju mu je Svevišnji obznanio.

.

Čovjek je, čuvši ovo, rekao:  "Bježi od mene, o ludi čovječe!"
Otišao je drugom čovjeku, koji mu je rekao:
"Zar Bog nije mogao poslati bilo koga drugog kao poslanika osim tebe?"
Otišao je sljedećem koji mu je rekao:
"Ako si ti stvarno Božiji poslanik onda ja nisam dostojan da te slušam, a ako nisi poslanik onda si lažov! Bježi, ti nedostojni čovječe!"
I tako je vrijeme prolazilo. On je u tom mjestu ostao više od deset dana, pozivajući ljude, čitavim svojim srcem nastojeći da ih sačuva.
Niko mu se nije odazvao.
Toliko su ga prezirali da su ga željeli izbaciti iz svog mjesta. Bio je nedobrodošao gost.
Sakupili su djecu, dječake i djevojčice. Sakupili su žene, iza dječaka i djevojčica.

.

A onda muškarce, robove i sluge, iza žena. A onda vođe koje su, stojeći iza svih, gledali i smijali se dok su ljudi tjerali Poslanika kroz jedan tjesnac. Žene, djeca, robovi s jedne i s druge strane bacali su kamenje na njega, pljuvali ga, bacali nečist i prljavštinu na njega, smijali se i proklinjali ga.
Tu u stranom mjestu, među nepoznatim ljudima, na stranom dijalektu...nikoga nije poznavao, obratio im se na ljubazan način a oni su mu uzvratili zlom.

.

Hodao je između dvije skupine ljudi koji su bacali nečist na njega, sve dok mu obje noge nisu počele krvariti.
Nakon nekog vremena, iscrpljen našao je utočište ispod jednog drveta. Narod ga je napustio.
Neka dva brata su se sažalila na njega i poslala svog kršćanskog roba po imenu Addas i rekli mu:

.

"Ponesi ovo grožđe onom čovjeku, nama ga je žao!"
Kršćanski rob je otišao Odabranome (saws) i dao mu grožđe, a onda je Odabrani (saws) rekao nešto što je šokiralo roba.
Rekao je:
-Bismillah...
(Kad jedemo kažemo bismillah - u ime Allaha)

.

Addas ga je u čuđenju pogledao i pitao:
- Gdje si čuo ove riječi? Ove riječi nisu uobičajene za ljude ovih prostora..nikada ih prije nisam čuo!
Poslanik saws pogledao ga je sa osmijehom na licu..jer to je bio njegov karakter! Iako su mu ljudi tog mjesta učinili toliko nažao, on se ipak osmjehnuo..
Nikada ali nikada Odabrani (saws) nije generalizovao ljude. Svaki pojedinac bio je potencijalni musliman i dobra osoba.
Pogledao ga je, osmjehnuo se i pitao ga:
- Odakle si?
Addas je odgovorio:
- Ja sam iz mjesta zvanog Ninawa.
- Ninawa? To je mjesto iz kojeg je i Junus ibn Matta!

.

Addas ga je u čuđenju pogledao i pitao:
- Kako znaš za Junusa?! (Jona, Jonah) Reci mi o Joni!
Poslanik Junus je spomenut u Bibliji kao Jona.
Odabrani saws je onda rekao:
- Jona je moj brat (što znači njegov brat u poslanstvu). On je poslanik jednog Boga, a i ja sam poslanik jednog Boga.
Kada je Odabrani saws ovo rekao, Addas je plačeći počeo da ljubi Poslanikovo (saws) čelo, ruke i noge.
Njegovi gazde su ga gledali u čuđenju i počeli ga zvati:
- "Šta to radiš? Dolazi ovamo!"
Dozvali su ga nazad i rekli mu:
- "Nemoj slijediti njega! Tvoja vjera je bolja od njegove vjere! Ne daj se zavarati."
Addas ih je pogledao i kroz suze rekao:
- Wallahi (tako mi Boga), nijedan čovjek ne zna o Joni ono što ovaj čovjek zna, osim što bi to znao drugi poslanik.
 
  .
Trpio je. Trpio je svakakve grozote bez i najmanje želje za osvetom.
Zar bi neko mogao podnijeti patnju i glad svojih najbližih, progonstvo i mržnju i sve ostalo kroz šta je prolazio, sve zarad onoga što tvrdi? Svako bi se odrekao svojih tvrdnji kad bi vidio kroz šta mu prolaze oni koje najviše voli..

.

I ovo je samo jedan u nizu dokaza da je ono što je Odabrani saws govorio bila čista Istina, koje se nije mogao odreći...

.

Dodir sa vansvjetovnim

.

Sve kroz šta je do sada navedeno prolazio, možda bi neki drugi čovjek i mogao podnijeti. Sve boli i patnje do sada nabrojane, koje je proživio su dunjalučke, ljudske..pa su nekako nama i shvatljive..Ali ono što mene lično fascinira jeste taj dodir sa nečim izvan ovoga svijeta.
Zamislite koliki šok je morao doživjeti Odabrani saws kada mu se melek obratio u pećini. Bio je sam, udubljen u svoje misli kada je začuo glas onoga koji nije dio materijalnog svijeta dunjaluka.

.

Koji je to strah, šok, iznenađenje..možete li zamisliti sebe da čujete glas Objave bića stvorenog od svjetlosti, bića kojeg drugi ne čuju?
Šta biste uradili da se pred vama razlila svjetlost meleka po čitavom horizontu? I gdje god se okrenete vidite ga..njega Džebraila!
Koliki pritisak na psihu je morao proživjeti Odabrani saws...nije nimalo bilo lahko iskusiti stisak anđela koji ti zapovijeda da nešto uradiš.
Koliki je teret na srcu takvog čovjeka koji se pita "Ko će mi vjerovati?" ?

.

Nevjerovatan je njegov život, ispunjen patnjom i boli..dodirom sa transcedentalnim..sa onim što drugi ne mogu dotaknuti.

.

Nosio je uistinu ogromno breme na svojim plećima. Bio je na čelu svoga naroda, bio je njihov duhovni vođa. Bio je odgovoran za njih. On je bio vojskovođa, sudija, savjetnik. Njemu su dolazili po savjete, njemu su dolazili da presudi u njihovim razmiricama. Snosio je ogromnu odgovornost među ljudima. Zamislite sebe na takvoj poziciji. Bio je otac, bio je suprug, bio je imam.

.

A uz sve to bio je poslanik koji je primao Objavu.
Imao je velike boli još od ranog djetinjstva, velike odgovornosti koje i dolaze sa velikim ciljevima.

.

A opet, kažu oni koji su imali čast živjeti u njegovo vrijeme, da nisu vidjeli čovjeka koji se više osmjehivao od Odabranoga saws.
Bio je blag, mio, fin i pun poštovanja prema svima. Odnosio se jednako blago i prijatno sa muslimanima kao i sa nemuslimanima.
Nikada nije udario ni poviknuo na prijatelja, ženu, dijete. Nikada nikome nije učinio nepravdu. Nikada nije slagao. On, koji je toliko toga u životu proživio, bio je najprijatniji, najčišći i najljubazniji prema svima.

.

Trpio je i nikada se nije osvećivao. Znamo priču o Židovki koja mu je iz mržnje svaki dan ostavljala izmet pred vratima. Kako bi svi mi reagovali da nam ovo neko radi svaki dan? Odabrani saws bi to svaki dan čistio i nikada joj ništa nije rekao. A onda kada se jednog dana razboljela Odabrani saws je posjetio zabrinuvši se za njeno zdravlje. Tada je ona prihvatila islam.

.

Onda se nađe neka maloumna glava da najbolje ljudsko biće svih vremena naziva pogrdnim imenima, da ga proglašava ovakvim i onakvim, da crta karikature i da ga ismijava!
Gdje li će takvi završiti?

.

.

Bio je pravedan i prijatan prema svima. Kažu da se čovjek u njegovom društvu osjeća kao najbitnija osoba na svijetu. Kada bi razgovarao s nekim, uvijek mu se okretao čitavim tijelom a ne samo glavom.  Za svakoga je imao razumijevanja i strpljenja.

.

On je najodabraniji od svih odabranih. On je vođa svih poslanika i vjerovjesnika. On je najbolji čovjek, najbolje ljudsko biće koje je ikada postojalo na ovome svijetu.

.

On je onaj za kojeg Uzvišeni kaže:

.

Nun. Tako Mi kalema i onoga što oni pišu, ti nisi, milošću Gospodara svoga, lud; ti ćeš, sigurno, nagradu neprekidnu dobiti jer ti si, zaista, najljepše ćudi i ti ćeš vidjeti, a i oni će vidjeti, ko je od vas lud. Gospodar tvoj dobro zna onoga koji je s Puta Njegova skrenuo i On dobro zna one koji su na Pravome Putu. (Al-Kalam, 1-7).

.

Svaki narod imao je svog poslanika. Svaki narod imao je nekoga koga je Bog slao među njih da ih uputi na pravi put. To su najvjerovatnije bili različiti oblici upute, različiti oblici Objave. Primala su je najvjerovatnije i ona najzaostalija plemena.

.

A mi..mi smo narod Odabranoga saws. Mi smo narod (Ummet) onoga koji je najljepše ćudi. SubhanAllah, koliko smo samo počastvovani.
Pripadamo narodu Muhammameda ibn Abdullaha, saws, najčišćeg, najodabranijeg i najboljeg čovjeka čitavog čovječanstva.

.

Mi smo ti koje je neprestano imao na umu. Brinuo se za nas, za generacije koje će doći poslije njega. Mislio je na nas i molio za nas.
Volio nas je i govorio o nama svojim prijateljima koji su živjeli u njegovo vrijeme. Govorio je o onima čija je vrijednost vjerovanja izuzetna zbog činjenice da će oni koji dođu nakon njega vjerovati u Istinu koja mu je poslana a da ga neće vidjeti, neće ga upoznati niti sa njim govoriti. SubhanAllah!

.

Volio nas je, iznimno nas je volio..i mnogo je o nama mislio.
Kako smo samo počastvovani, da onaj kojeg poštuju bića na nebesima misli o nama i moli za nas.
Kako smo samo počastvovani da pripadamo narodu onoga koji je među hiljadama odabranih, najodabraniji.

.

Njegovi posljednji trenuci

.

Neko je pokucao na vrata Poslanikove saws kuće, i Fatima, njegova kćerka je otvorila vrata.

.

Na vratima je stojala neka osoba i nazvavši selam upitala:
- Mogu li ući?
No, Fatima mu nije dopustila da uđe.
- Žao mi je, moj otac je bolestan - rekla je i zatvorila vrata.

-

Vratila se nazad ocu koji je otvorio svoje oči i upitao:
- Ko je to bio, moja kćeri?

.

- Ne znam, oče. Prvi put ga vidim. - rekla je Fatima nježno.

Onda je Poslanik saws pogledao svoju kćerku sa strepnjom u očima i kao da je želio da upije u sjećanje svaki dio njenog lica.
- To je anđeo smrti. - rekao je.

.

Fatima je počela da plače a melek se približio Poslaniku saws. Poslanik saws ga je pitao zašto Džebrail nije došao.
Onda je došao i Džebrail.

.

- O Džebraile, objasni mi moja prava pred Allahom. - zamolio ga je Poslanik saws slabim glasom.
- Vrata neba su se otvorila, meleci čekaju tvoju dušu. Svi dženneti, širom otvoreni čekaju na tebe. - rekao mu je Džibril.

.

Ali ovo nije smirlio Poslanika saws. Njegove oči su i dalje bile pune brige.
- Nisi sretan što čuješ ove vijesti? - upitao ga je Džibril.
- Reci mi o sudbini moga naroda u budućnosti.. - zamolio ga je.
- Ne brini se, o Resulallah. Allah mi je rekao: "Učinio sam Džennet haramom za sve, sve dok narod Muhammedov ne uđe u njega."

.

Trenutak u kom će Azrail uraditi svoj posao se sve više primicao.
Njegove usne su se pomicale, kao da je htio nešto da kaže.
Njegov zet se primakao Poslaniku saws
- Uushiikum bis salati, wa maa malakat aimanuku - Vodite računa o namazu i vodite računa o slabima među vama.

.

Izvan sobe čuo se plač ashaba. Fatima je pokrila svoje lice rukama. On je opet primakao uši Poslanikovim saws usnama koje su postale modre: