Photobucket







04.05.2012.

Blogger.ba mahala

 

Problemi u društvu i slične teme su nešto o čemu mnogi pišu. Ljudima je u prirodi primjećivati takve stvari. Neki od njih to čine rijetko iz potrebe, a više iz dosade. Nisam nikad bila ljubitelj takvih iscrpnih analiza o tome šta to sve u našem društvu ne valja, kakvih to sve grdnih ponašanja imamo, kakvi treba a kakvi ne treba da budemo itd. Jer, većina stvari koje se napišu na ovu temu, a koje su mahom nerealne i neobjektivne, završe na tom napisanom koje samo eventualno može biti i pročitano. Teško se iz toga može uzeti šta PRIMJENJIVO. Još teže se može nešto mijenjati nakon čitanja takvih većinom pesimističkih tekstova.

Ali evo, nagna me nešto da i ja o tome koju prozborim. Sad ću zvučati kao svi oni čangrizavi samoprozvani posmatrači i ispravljači društva koje jedino pisanje tih cjepidlačnih deprimirajućih tekstova spašava od činjenice da bi i sami u biti bili samo pasivni posmatrači koji apsolutno ništa ne rade na promjeni stanja koje posmatraju i zbog kojeg se godinama jedu. Zbog njih oni godinama i gunđaju, ne popravljajući ništa ali zato znatno doprinoseći depresivnoj i mračnoj slici Bosne i Hercegovine i njenoj neizvjesnoj budućnosti u kojoj je jedino stanje opće izgubljenosti izvjesno, a koja se već podobrano kreirala u umovima njenih građana.

Usudit ću se reći da je ovaj naš blogger.ba odraz društva u BiH, takvog heterogenog i šarenolikog.
Proporcionalno gledano, ovaj server posjećuje i na njemu piše određeni broj ljudi iz sigurno svakog od slojeva koji sačinjavaju naše čudnovato bosanskohercegovačko društvo. Blogger.ba je, rezervno rečeno Bosna u malom ili Bosna u elektronskom izdanju ili internetska kompilacija bosanskohercegovačkog razmišljanja i svijesti. Stoga, pričom o bloggeru.ba mi pričamo i o Bosni. I o sebi.

Meni lično, iznimno je zanimljiva jedna grupacija ljudi u ovoj našoj lijepoj državi pa i ovoj našoj bloggerskoj mahali, koja se, čini mi se, najviše ističe, upravo zbog glasnoće svoga tona koji te nagna da pomisliš da čine enormnu većinu našeg društva. Da, da, toliko su glasni. To su oni vječiti kritičari, koji se hrane tuđim greškama i propustima. Kad bi ljudi bili bezgriješni, ova grupacija bi davno izumrla. A onda kad bi kroz nekoliko hiljada godina neko istraživao i otkopavao naše današnje civilizacije našao bi da je uzrok izumiranja ove grupacije ljudi bila pothranjenost. Nisu imali kome kritiku uputiti.
A zamislite samo kakva bi mi sjajna država bili kad bi ti kritičari primjenili na sebe makar pola od onoga što drugima ispravljaju, predlažu, dopunjuju itd. Ili da je barem ono što rade tim svojim kritikama imalo produktivno. Ili makar dobronamjerno.

Na bloggeru.ba postoji jedan zanimljiv blogger. Imam osjećaj da kad bi na ove prostore došao neki čarobnjak da od Bosne pravi Njemačku, taj bi mu opet našao neko obavezno "ali". Nezaobilazna riječ.
Šta god da je neko samo pokušao da napravi ili uspio da uradi u ovoj državi, a što je došlo do ušiju ovog sveprisutnog posmatrača, automatski bi bilo analizirano do u detalje sa isključivo jednim ciljem. Da mu se nađe propust.
Neko se pridigne iz reda ovih kino stolica u kojima svi mi sjedimo i iz kojih svi udubno promatramo dešavanja oko nas čekajući da se nebo otvori i da se pred nas nebeska sofra spusti, pa taj neko što se pridigao zavrati rukave, pljune u ruke, usudi se čovjek, odvaži se, preuzme na sebe odgovornost, otkine od svoga vremena, svoje energije, svoga razmišljanja, svoga odmora, svoje porodice, svoga vikenda, svoga novca, svojih živaca i svoga zdravlja i nešto lijepo, korisno, pametno, kreativno izgradi, napiše, napravi, izloži, otvori, predstavi, pokrene iz bilo kojih razloga; zbog sebe, zbog svojih bližih ili zbog onoga za šta svi mi od drugih očekujemo da rade, a to je: zbog društva (čitaj: zbog nas). Neće taj pridignuti stići ni ustati kako treba a kamo li odlučno pljunuti u svoje šake a već će ga zapljusnuti prvi val demotivacija i obeshrabrenja iz zadnjeg reda stolica u kino dvorani. Sjedi bolan, pa nisi lud da ti praviš kad niko neće.
No naš se junak ne predaje. Čovjek je odlučio, napravio, izgradio. Dok smo svi mi udubno sjedili čekajući nebesku sofru, on je nešto nekome ili nečemu DOPRINIO. Eh, tek kada je uspio, na red stižu njegove prave muke. Naravno da nikada neće čuti ikakvu pohvalu iliti, ne daj Bože, zahvalu, ili i ako ih čuje bit će tako rijetke pa gotovo i zanemarljive pred svim onim kritikama, dopunama, pred svim onim "ali", pred svim lekcijama o tome "kako je trebalo". Oni što su sjedili najbolje znaju kako je trebalo. Valjda zato što im je vidik iz te perspektive najbolji - nešto tipa slikara koji se odmakne od svoje slike da iz neposredne udaljenosti vidi kako izgleda njegovo djelo. U našem slučaju bi to bilo: ne moraš se odmicati, mi ćemo ti ovako vazda odmaknuti reći šta ne valja. Čak i onda kada sve valja.

Da se vratimo na tog našeg blogera. Prizna nekad naš bloger da je to bila "lijepa" ili "korisna" ideja no ne može on staviti tačku ni na jednu svoju rečenicu bez dodatka tog obaveznog "ali".
Ono što je najironičnije u takvim nimalo konstruktivnim kritikama jesto upravo to što slijedi iza vitalnog ALI. Iza "ali" se u redu redaju uvijek jedni te isti, izlizani, ofucani, ponavljajući nazovimo argumenti koje možeš iskoristi za ama baš sve. Zbog te pretjerane zloupotrebe ti nekoć tako ozbiljni argumenti postali su odavno istrošeni. Takve argumente možeš upraviti protiv bilo čega ili koga ko ti ne godi. Slijedi par produhovljujućih primjera:
"Ova zgrada je lijepa, ALI kako je ona pomogla suzbijanju siromaštva u Bosni i Hercegovini?"
"Znaju graditi neke gluposti a šta su oni konretno uradili na smanjenju nezaposlenosti u našoj državi?"
"Baš lijepa izložba, samo ne znam šta nam to ona konkretno donosi. Država i dalje tone u korupciji, kriminalu.."

Tako nekako. Ne mogu to da dočaram onako genijalno kako to oni mogu postaviti. No, poenta je jasna. Sigurna sam da vam takav način "kritike" zvuči poznato. Možda čak i normalno.
Očito je da ovakvi kritičari tu svoju kritiku, usljed neargumentovanosti, dovedu do čistog apsurda .
Uvijek se dakle daju jedni te isti argumenti protiv stvari koje veze nemaju sa tim argumentima. Niko nije gradio zgradu, spomenike, ili otvarao izložbu da bi KONKRETNO (to im je druga po redu najdraža riječ, pored one ALI) magičnim štapićem rješavao stanje u Bosni i Hercegovini koje prvi ti, tim takvim svojim neprestanim destruktivnim pesimističkim kritikovanjem unazađuješ i nikom ne dozvoljavaš da išta napravi što je NEKONKRETNO i što zahtijeva više vremena od magičnog štapića kojeg ti očekuješ. U biti, ne razumijemo koliko to nečije nešto nekonretno koje je izgradio i napravio doprinosi državi i pospješuje njeno stanje makar u par milipromila za razliku od onog NIŠTA koje smo mi doprinijeli sjedeći u stolici, zureći u nebo i čekajući čarobnu siniju.

S ovakvim pristupom stvarima, naš dragi bloger (tj. naše drago osviješćeno društvo) uvijek ima spremnu kritiku za čak i najgenijalniju stvar koju neko napravi u ovoj državi. Ne čudi, stoga, što se pametni ljudi ostavljaju ćorava posla. Što bi to neko trošio sebe i svoje zdravlje u gradnji nečega, kad će na kraju zbog toga završiti obasut kritikama i nezahvalnošću? Još ne daj Bože, da šta krene po zlu sa tim njegovim genijalnim projektom, ako se npr. kome zamjeri, pa još ako je to finansije prirode, nema mu spasa. Bit će lopov i kriminalac do kraja života.
Zato se pametni ljudi povlače. Neće niko da se lati ozbiljnog posla, investicija, projekata itd. Što će, kad zna da će i ovako i onako biti kriv? Najbolje ne talasaj. Stopi se sa žabokrečinom opšte pasivnosti i uživaj, a samo s vremena na vrijeme i sam zakrekeći koju kritiku. Ona je jedino što ovoj državi ne fali.
Da, zvuči baš pesimistično i demotivirajuće. Ali je istinito.
To smo sami sebi uradili. Demotivirali smo gotovo sve ljude od POTENCIJALA da ustanu da grade ovu državu. Kad bi na ulici zaustavio i pitao prolaznike šta misle o nekom novom projektu, biznisu ili slično makar bi ih pola reklo da u to ne vjeruje i da su to samo neki lopovi koji također hoće da nas opljačkaju. U BiH, čovjek zaista mora imati dvostruko veću hrabrost od one koja je potrebna čovjeku na Zapadu za pokretanje neke ideje.

Zato, jedino nevidljiv nisi nikome kriv. Jedino pasivan si dobar. Jer tad ne postojiš. Jedino kad šutiš, niko te neće dirati. Je li ustaneš, rukave zasučeš, je li nešto pokušaš ili pokreneš već si pola kriv, što iz ljubomore onih što im je mrsko ustati, što iz straha nekih drugih da ćeš biti bolji od njih, što iz zavisti onih koji znaju da je to trebalo graditi ili o tome pričati ali se sami nikada nisu usudili da to pokrenu ili kažu, što iz tog nepresušnog vrela destruktivnog pametovanja i pasivnosti neupućenih širih narodnih masa.
Neće nas ubiti siromaštvo želuca nego siromaštvo duše.
Neće nas dotući kriminal, korupcija, nacionalni šovinizam, nezaposlenost. Dotući će nas nezahvalnost, neujedinjenost, gotovo patološka ljubomora koja je, sve više vjerujem dio identiteta naroda Balkana, dotući će nas lanci koje stavljamo na ruke ljudima koji MOGU i HOĆE da grade. A kako će od nas?
Mi smo uistinu društvo koje ne ŽELI da prepozna kvalitet a još manje da ga podrži, da mu pomogne, da doprinese, da ga pohvali, da mu se zahvali. Guramo u isti koš i dobre i loše. Svi su oni za nas kriminalci, i oni koji su svojim biznisom pomogli hiljadama i oni koji su hiljade opljačkali. Što bi to neko sutra ustao da pomogne novim hiljadama kad zna koji ga koš čeka?

Zaključak bi, dakle bio da tek kad si ispodprosječan u svojim ambicijama, običan, nezainteresovan pa čak i pasivan, svima si dobar.
A na blogger.ba to bi se prenijelo u obliku blogova na kojima se piše o privatnom životu, problemima, ljubavi ili receptima. Takvi također, nikome nisu krivi.

Uglavnom, kao što je iz čitave priče jasno, bloger iz mog primjera smo svi mi. Iako je on izmišljena ličnost, upotrijebljena samo kao primjer, spomenut je zbog stvarnog slučaja kritikovanja od strane takvog jednog blogera koji je zapravo neka vrsta insipracije za ovog primjer-bloggera.
Da ne komplikujem, ovo se odnosi na čitavo društvo ali i na ovu našu malu bloggersku mahalu.


Niko ne može pomoći narodu koji ne želi da mu se pomogne, društvu u kojem su mediji kreirali takvo stanje svijesti u kojem je COOL pljunuti ruku koja bi samo i pokušala da te mije. Ovdje su uvijek bolje prolazili oni koji ne pomažu, nažalost. Za ovo imam KONKRETNE primjere ali mi se sada ne navode..a i tekst je već i ovako predugačak. Bolje su prolazili oni što se ne odvažavaju, oni koji su tihi. Takve niko ne spominje, ne blati, ne pljuje i ne kritikuje. Onda će se na takve ugledati i oni koji bi nam mogli pomoći. Takvi što mogu pomoći neće htjeti da se troše za one koji će ih sutra okriviti za sve moguće stvari koje se u državi dešavaju. Okrivit će ih za ono za šta su krivi i za šta nisu. Na ovaj način moćnici iznutra ali i iz vana upropaštavaju jednu državu. Tako što njenom stanovništvu poljuljaju svaki oslonac i povjerenje u išta što dolazi od strane te države.

S ovim u vezi je jedna još gora bolest. Ne bih je poželjela nijednom narodu i društvu. Voljela bih da je nemamo ni mi. Ili da je makar pokušavamo liječiti.
Postoje ljudi koji dijele mnoge zajedničke stavove sa nekim drugim ljudima, ali zbog razmirica koje s njima imaju na LIČNOM nivou napadaju i pljuju sve što ti ljudi izgrade na PROFESIONALNOM nivou. Ovo je jedna boljka za zaželjenje. Tačno da te duša zaboli zbog ponašanja ovih ljudi, zbog njihove neosviješćenosti, zbog tog sebičnog pa i dječijeg ponašanja u kojem SVOJE stavlja ispred DRUŠTVENOG.
Dva čovjeka npr. mogu imati zajednički cilj, zajedničko uvjerenje, ideju, zajednički im put opstaka, progresa ali pošto se mrze zbog nekih personalnih stvari napadat će i rušiti jedan drugome i ono što im je od zajedničkog cilja i opstanka. Pa može li kontraproduktivnije, molim vas? Može li ikako ironičnije od ovoga?
Postoje ljudi koji su spremni satima prečešljavati nečiju biografiju po Googlu ili s gotovo savršenom pažnjom isčitavati nečije tekstove a sve to s ciljem da u njima nađu neku grešku, bilo gramatičke, bilo tipkovne bilo kakve druge prirode. Takvi kao da ne znaju za sljedeći hadis koji i nemuslimanima može poslužiti kao moralno pravilo:

"Nemojte uznemiravati Allahove robove; nemojte ih brukati, i nemojte im mahane istraživati! Ko bude mahane istraživao svome bratu-muslimanu, Allah će njegove mahane istražiti, sve dok ga, u njegovoj kući, ne zastidi i obruka!"

Ili ovaj ajet i hadis:

"One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate." (Nur, 19.)

Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Mu'min je ona osoba od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani, a muhadžir je onaj koji je hidžru učinio od onoga što je Allah dž.š., zabranio!" (Sahihul-Buhari)

Spreman je, dakle pretraživati nečije djelo ili projekat s takvom preciznošću koju ne bi imao ni da mu je posao i obaveza pregledati to nečije djelo. A onda kada nađe mjesto na kom je nešto okrnjeno, kada nađe jednu tačku ili jedan zarez stavljen na pogrešno mjesto, kada nađe riječ pogrešno napisanu, onda to pretvara u vlastitu pobjedu. I likuje. A ne zna da likuje na svoju štetu.
To radi samo zato što tu osobu ne voli ili čak i mrzi. Dakle, uopšte mu nije bitno što taj tekst govori u njegovu vlastitu dobrobit, što se autor tog teksta i za njega bori ili što taj graditelj i njemu kuću gradi. Nije bitno što taj tekst možda brani pravdu, istinu, govori o opstanku i progresu naroda kojem pripada i autor teksta i taj pretraživač grešaka. Nije bitno ni što će se u toj zgradi i njegov stan nalaziti. Nije to bitno, bitno je samo nekoga koga mrziš poniziti, ošamariti ga pronalaskom greške ili mahane, bitno je osvetiti mu se. Bitno je ogoliti ga pred svijetom i na taj način odmoći i njemu i sebi da izgradi nešto što treba i njemu i tebi. Ovdje nije uopšte bitan KRUPNI plan. Globalno nije važno. Nije važno ni ono lokalno. Važno je samo ono mahalsko, ono privatno, sićušno - baš kakve su nam i duše sićušne kad se mogu dovesti u stanje da prodaju čitavu državu za svoje vlastite interese.
Ili još gore i od ovoga, ako gore može, osoba koja iz poriva za osvetom prema onome koga mrzi napada ono što ta osoba radi ili piše čak onda kada napadač nema pojma o čemu se radi, kada nema nikakve predstave šta je djelo kojeg taj pravi ili o kakvoj važnosti teme se radi u tekstu autora koji ga piše.
To je već potpuna zaslijepljenost razuma vlastitim negativnim emocijama. Ne imati nikakvu predstavu o važnosti nekog teksta, važnosti teme, analize, ne znati o čemu se radi, a pljuvati to samo zato što mrziš onoga ko je to napisao. Ah ! Vrhunac propasti! To ti je kao udarati šamar samom sebi.
Sigurna sam da smo svi ovo barem jednom u životu iskusili. A možda smo sami to nekome drugom uradili.

S druge strane, ne daj Bože da će toj osobi čija se greška tako iscrpno tražila lijepo biti ukazano na tu grešku, s ciljem postizanja zajedničkog blagostanja, s ciljem postizanja konstruktivnosti koju kao rezultat normalna kritika treba da iznjedri.
A tek, ne daj Bože reći joj za njenu grešku tajno. Jok! To se radi samo javno, da svi vide. Jer tvoj je poraz moja pobjeda. I naravno, ni sa trunom dobronamjernosti.
Ne razumijem zaista one koji se oslađuju traženjem tuđih grešaka i javno ih iznose, misleći da time dokazuju vlastitu inteligenciju, ili šta već..
 
Koliko bi nam svima bolje bilo kad bi radili na sebi ono što drugima zamjerimo te kad bi jedni drugima greške tražili samo i samo sa ciljem postizanja kolektivnog napretka i blagostanja. Ha u stvarnosti, ha na internetu...


 


Sve na ovom svijetu prašina je, ne vezuj srce za prašinu!

Ruyah design

Izazovi ateistima
Photobucket


Izdvojeni postovi
Postovi sa ove liste za koje su dozvoljeni komentari, uvijek su otvoreni za pitanja, sugestije, mišljenja bez obzira na datum objavljivanja ili aktuelnost teme koju obrađuju.


Photobucket

Islam je cool
Može li Bog stvoriti kamen koji ne može podignuti?
Čuvajte svoje NIKAD
O feminizmu
“Ja sam Izrael“
“Kad je bio juli“ – potpuno razočarenje!
Deutsche Welle: U Bosni nema beskućnika
We care for Palestine
Šta je hidžab a šta nije
“Ne pričaj mi o Muhammedu (saws)“
Prašinu sa tvojih stopala na svoje bih oči stavila
Homoseksualnost i njezina pogubnost
Japanski anime filmovi
Krivi smo mi a ne Bosna
Naši kompleksi
40 sramotnih stvari u kojima su SAD vodeće u svijetu
“Oprostiti ali ne zaboraviti“ – malo sutra!
Kome robuješ?
Krvnici dobitnici Nobelove nagrade za mir
Press TV
Učini poentu dostupnom!
Tinejdžerska trudnoća
Reci NE Facebooku
Nigdje lijepo nije kao kod kuće
Plan „7 vlada za 5 godina“
blogger.ba mahala
Još uvijek na temi blogger.ba
Zanimljiva komparacija!
Kvalitet vs. Smeće
Hidžab i djevojka - slideshow
Mediji – čudo šta nam rade
Kad trnci preko kičme prelete
Priča koja mi treba!
Think before you drink!
Grob svitaca
Islamofobija na blogger.ba
Istina pobjeđuje! (Nayzakovi posteri)
Niko me ne nervira
The Final Point – odličan kratki animirani film (by Ali Lotfi)
Dust is my bed
Židovski praznik Purim – pijančenje u Svetoj zemlji
Cionistički simboli Olimpijskih igara u Londonu
Zašto me bombama „oslobađaš“?
Bože, daj mi da ne zaboravim
Hadis o „Volim te“
Ubice
Čuvajte se ovih opasnosti na Facebooku
Dragi narod moj
U flašici je još uvijek bilo mlijeka
Marš mira 2011.
Shvati ljude. Ne osuđuj.
Svjetski dan Qudsa
Mile naše
Fascinantan je!
Traži se umjetnik sa malo morala
Džemat čeka na te, a šta ti čekaš?
Ne svađajte se, braćo
Abortus – strava i užas
Osmijeh je sunnet!
Uvredljivi film i demonstracije
Allah ti sve džaba dao
Prioritet majke je dijete
Zabranjena sloboda govora
Ovako ćeš poraziti zle sile
Ni u jednoj zajednici ne postoji 100%
Svaki dan jedan američki vojnik počini samoubistvo
Za šta je kriv izraelski narod?
Poznata francuska reperica prešla na islam (prvi intervju nakon 4 godine)
Frontovi
Gaza zahvalila Iranu
Šta mislite o Izraelu - anketa
Korak po korak
Sve će se u prah pretvoriti
Neka je selam poslaniku Istine i Svjetlosti
Ako nisi pročitao Kur'an, preslušaj prijevod
Blagodat u zabrani
Jedinstvo muslimana – prečeg ti nema brate! I sestro!
Silovanja u Kongu – sramota UN-a
Jeza me prođe
O Sudnjem danu i starim civilizacijama
Dobra je Bosna kakvi smo mi!
Malo elaboracije
Let's make money (Ekonomski hitmeni)
Ne spavaj na stomaku
Bojkotuj Coca-Colu, promijeni svijet!


Photobucket

Razgovor studenta i profesora o postojanju Boga
Uticaj riječi „Allah“ na ljude
Kader Abdolah – islamofob i lažov
Morska zvijezda
A good story about a king
Potpetice i kičma
Nošnja muslimanki u svijetu
Hvaljenoj uputi vjerni
Islam is so great and grand
Women – Queens of Islam



Jeste li?


BROJAČ POSJETA
194766

Powered by Blogger.ba