Priča koja mi treba !!
Jednog dana dva prijatelja dječaka igrala su se na zaleđenom jezeru. U toku igre, led ispod jednog dječaka je popucao i on je pao u ledenu vodu. Njegov prijatelj je uzeo kamen i počeo lomiti led, sve dok do obale nije izvukao svoga prijatelja.
Kada su vatrogasci došli, u čudu su pitali dječaka:
- Kako to da si ti svojim nejakim rukama mogao da polomiš led i izvučeš svoga prijatelja?
Jedan starac koji se našao u blizini tog mjesta, rekao je:
- Ja znam kako je uspio! Nije bilo nikoga da mu kaže da je to nemoguće.
Hoću i ja da budem kao ovaj dječak! Zaista mi za neke važne planove u životu treba ove „lude“ hrabrosti, smjelosti i svijesti u kojoj ne postoji uvažavanje sputavanja od strane drugih ljudi. A pogotovo od strane same sebe..
Iskren nijjet i oslonac na Milostivog..uz kojeg je sve moguće..
.
Ko Njega ima, sve ima.
Ko Njega nema, džaba mu sve što ima.
