Photobucket







30.06.2012.

Kvalitet vs. Smeće

Photobucket

Zaključila sam, kvalitet ipak pobjeđuje na kraju. I to ostavljajući nekvalitet u prašini iza sebe.
Danas živimo u vremenu u kojem se publicitet i slava nastoje steći bilo čime, pa makar i gubitkom morala i reputacije. U nedostatku istinskog kvaliteta, naprimjer u
svijetu muzike, publici se nastoji pružiti vizuelno zadovoljstvo tj. preusmjeravanjem pažnje sa slušnog na vizuelni ugođaj, nastoji se zamajati njihov muzički ukus i sposobnost razdvajanja umjetnosti od smeća.

Stoga, od današnje muzičke scene, ostala je mahom samo scena. Predstava, golotinja, pornografija. Sve za slavu. Samo kvaliteta, glasa, pjesme nigdje nema. Zbog toga se danas u veoma kratkom roku među "zvijezde" penju anonimci koji taj stepen ne dostižu nikakvim talentom, radom, trudom, umjetnošću, kvalitetom, nego naprosto iluzijom, predstavom, skidanjem odjeće, neprimjerenim ponašanjem, zavodljivim plesom, umalo i pornografijom itd. Svim i svačim samo ne onim elementom koji bi jedini trebao da bude i osnova i minimum kriterija te vrste umjetnosti. Ovakvim kompenzacijama oni maskiraju nedostatak dara ili truda i stiču slavu u veoma kratkom roku. No, jednako brzo je i gube. Prođu brže nego što dođu. Strmoglavaju se sa visina na kojima su se nezasluženo našli. Uspinju se brzinom zvuka a padaju brzinom svjetlosti.
Neko sam ko uopšte nije zainteresiran za muziku niti o istoj znam mnogo, pogotovo ovoj našoj domaćoj, no, počela sam od muzike, da bih dala primjer vezan za našu
državu. Tako su npr. Dino Merlin i Deen dvojica pjevača, mada za ovog drugog baš i nisam sigurna da je pjevač u gore objašnjenonm, pravom smislu te riječi, koji su oblježili naše djetinjstvo. Dino Merlin obilježio je i djetinjstva starijih ali i mlađih generacija.
Dino Merlin je svoju karijeru gradio dugi niz godina i svojoj publici pružio koliko toliko kvalitetne plodove svoga rada.
Deen je neko ko je slavu, nakon započinjanja solo karijere, stekao mahom pravljenjem skandala i isticanjem svih samo ne glasovnih predispozicija. Vremenom su njegovi
"umjetnički" ispadi bivali sve šokantniji sve dok nisu završili u slici njegovog albuma na kojoj se našlo njegovo nago tijelo koje nas je moralo presretati i po plakatima polijepljenim po ulicama naših gradova. To su, možda, bili posljednji trzaji u pokušaju da zadrži ono slave što je imao.
Prvi je ostao poznat i cijenjen pjevač sa prepoznatljivom i nenarušenom reputacijom a drugi kao da je u zemlju propao. Progutao ga vlastiti nekvalitet.
Ne treba uopšte ni da napominjem koliko je danas onih pjevačica što se skidaju po kafanama pa su počele te svoje kafane da zamjenjuju televizijom i internetom. One
nastoje sa nekim jeftinim pjesmicama postati popularne. I one prohuje s vihorom, jednom kada ih se publika zasiti i kada dođe neka mlađa s boljim adutima. Samo istinski kvalitet opstaje dugo vremena, i ostaje zapamćen čak i nakon smrti umjetnika.
Mnogo je danas i onih koji od sevdalinke, te istinske bosanskohercegovačke umjetnosti cijenjene u svijetu, pokušavaju da naprave šund. Sevdalinka zahtijeva istančane
kvalitete glasa koje nema baš svako. Ali takvi tek prohuje s vihorom jer sevdalinka ne trpi cirkuziranje a balkansko slušateljstvo, nasreću, još uvijek zna prepoznati kvalitet.

 

Photobucket

U svom postu o anime filmovima govorila sam o novom trendu koji je zavladao u ovoj vrsti umjetnosti. Tada sam spomenula i umjetnika sa imenom Hayao Miyazaki, kao istinskog kvalitetnog autora mnogih prelijepih anime filmova. Ko se iole razumije u anime filmove koji nam dolazi iz Japana, znat će o čemu govorim. Danas je anime produkcija preplavljena onim što se slobodno može nazvati šundom, ništa manjim niti mnogo drugačijim od onog kojeg mi uočavamo u umjetničkim izrazima balkanskih nam autora iz svih kategorija umjetnosti. Danas su anime filmovi obilježeni golotinjom, seksualnošću, prenaglašenim intimnim dijelovima tijela te šokantnim pričama od kojih neke idu toliko daleko da aludiraju na silovanje. To je nešto što bi naša djeca trebala da gledaju.
Ovaj se trend toliko razvio da je dobio i svoju oznaku usluge gledaocima koji će upravo i tražiti takvu oznaku da bi dobili nešto jeftinog i prljavog vizuelnog
ugođaja.
U moru ovih pošasti i iskrivljenih umjetničkih vrijednosti uočljiv je jedan istinski umjetnik izuzetak, Hayao Miyazaki. Postoje i drugi izuzeci, ali je on među
najboljima. Njegov rad je izuzetno kvalitetan, ne samo zbog tehnike i samih elemenata anime filmova, nego i zbog ideja, dirljivosti i poenti njegovih priča. On nije posezao za udovoljavanjem niskim vizelnim porivima i strastima masa gledalaca širom svijeta da bi stekao svoju slavu. On naprosto ima talenta, te mu takve prečice do popularnosti nisu potrebne. Svojim dirljivim pričama koje u gledaocima bude najljepše emocije, koje u njima bude ono humano i čisto, uspeo se na ljestvicu sigurno najboljeg i najpoznatijeg anime majstora u Japanu i svijetu.
I, pogledajte sada te naoko kontradikcije za svijet u kojem živimo. On sa takvim čistim pričama najpopularniji je umjetnik u ovoj vrsti umjetnosti koju su drugi
nekvaliteti preplavili svojim netalentom ne bi li stekli popularnost iskorištavajući slabost masa ljudi širom svijeta koji žele udovoljiti svojim očima, a nimalo svojim mozgovima ili srcima, koji žive kao životinje koje samo udovoljavaju svojim strastima a ne hrane svoje duše i glave.
Kvalitet ipak pobjeđuje i naše čovječanstvo je još uvijek u stanju prepoznati ga. No, ovi nekvaliteti i dalje ne odustaju.

 

Photobucket

O Nayzaku sam vam već govorila i to u više navrata. I on spada u izuzetke koji postaju najbolji i najpopularniji. Valjda, baš zato što su izuzeci. On je svojim posterima uspio izdiferencirati sebe kao umjetnika u moru onih koji to nisu. Njegove radove prate ljudi iz čitavog svijeta. Svoju popularnost, mada mu ona nije bila cilj, stekao je upravo kvalitetom i talentom, čistom namjerom i željom da probudi i potakne ono dobro u ljudima, što istinski umjetnici iz svih polja umjetnosti i nastoje da učine. Da navedu ljude na razmišljanje, na promjenu ka boljem! Zar nije to cilj umjetnosti?
Upravo zbog toga oni i postaju voljeni i cijenjeni. Ljudi u njima prepoznaju ono što su sami oni potakli u ljudima. To je zbog toga što svi mi i dajemo samo ono što
već u sebi imamo. Ako u drugima budimo humanost, čovječnost, iskrenost, emocije koje pomjeraju planine, onda će oni i prepoznati u nama te kvalitete i zbog toga nas i voljeti, pa možda i nesvjesno, jer mi drugima i dajemo samo od onoga što u sebi već nosimo. More je onih kojima je glava pošteđena kvalitetnih ideja, koji nastoje svoj netalenat kompenzirati prikazivanjem onoga što će u gledaocu probuditi interesovanje na osnovu nekih niskih tjelesnih poriva. Gdje je tu poenta, ideja, umjetnost, duhovnost, neki viši nivo na koji nas umjetnost treba da uznese? Gdje je tu duh kad se opet i s umjetnošću vraćamo na životinjski nivo tjelesnog? Zar umjetnost nije tu da bi nas upravo odvela od tih niskih nivoa i uznijela na neke više gdje ćemo da se zapitamo, razmislimo, promijenimo, oduševimo, raznježimo, rasplačemo, nasmijemo, da dobijemo inspiraciju, ideju, motivaciju za promjenu, za nešto više i bolje od nivoa na kojem se sada nalazimo? A u šta su oni pretvorili umjetnost kada nas sa nivoa na kojima se sada nalazimo guraju na još niže?

 

 

Photobucket

Danas postoji veliki broj anarhističkih pokreta i krugova a mnogi od njih djeluju iz tajnosti i nastoje iskvariti svijest ljudi a pogotovo omladine. Oni nastoje oštetiti im psihu i izmijeniti način razmišljanja, oblatiti ono nešto što su vidjeli čistim ili svetim. Svjedoci smo i previše nekvalitetnih i groznih filmova koji na gledaocima čak mogu ostaviti i psihičke ožiljke. Čovjek misli da je imun na sve ono za šta misli da kontroliše svoj um i štiti ga od tih uticaja. Ali, svijest i podsvijest su nešto što će nauka tek da istraži. Već sada se dokazuje kako okolina može uticati na dijete u majčinoj utrobi. Ono nerođeno upija zvukove, njihovu boju, ton, glasnoću iz okoline u kojoj se majka nalazi. Kasnije u toku odrastanja djeteta, ono što je dijete čulo dok nije ni rođeno bilo može uveliko odrediti njegov psihički razvoj.


Danas kada je islam na udaru sa svih strana i svim oruđem i oružjem, od puške do medija, svjedočimo jednom novom valu u filmskoj industriji koji za cilj ima
satanizirati muslimane u zapadnim zemljama ili predstaviti islam kao nešto što on nije u muslimanskim zemljama. Ovaj trend snimanja filmova o nekim strašnim muslimanima koji povređuju žene, djecu ili bilo koga drugog u svojoj okolini, ovi filmovi o nekakvim hrabrim djevojkama koje se odupiru prisilama na islamsko ponašanje snimaju se od Bosne do Malezije. Ako meni ne vjerujete, proguglajte malo o filmskoj produkciji po muslimanskim zemljama. To je čudo jedno - za snimanje kakvih filmova stranci izdvajaju velike pare. U Turskoj, Indoneziji, Maleziji, Indiji, Pakistanu i još mnogo gdje ističu se i potpomažu nazovi producenti i režiseri koji su toliko prodate duše da se čovjek zapita imaju li uopšte duše. Njihovi filmovi su ciljani da izmijene način razmišljanja omladine u ovim zemljama, da se izmijeni tok njihovog djelovanja, da se onesposobe za buđenje, za islamsko djelovanje, za političku aktivnost, za ponos na svoju historiju. Naši filmovi su takvi. Mi nemamo ni jedan jedini istinski kvalitetan film koji će govoriti o herojstvu onih koji su svoje živote položili u temelje ove zemlje. Časni šehidi zaslužili su da im makar jedan jedini kvalitetan film snimimo u njihovu čast. O ovome ću napisati poseban post i dati razloge zašto je to tako, čak i dvadeset godina nakon rata u zemlji u kojoj ne izgleda da baš nedostaje novca za snimanje filmova.
Ni Indonezija nije pošteđena  svih ovih pokušaja iskrivljivanja svijesti kod mladih ljudi. I u ovoj državi svake godine snima se masa anti-islamskih filmova ali u
upakovanom izdanju, da to ne bi primjetili oni koji su zaduženi za cenzuru filmova. Neće se na islam otvoreno napadati, ali radit će se to na jedan drugačiji način. Isto je i sa svim drugim oblicima nekvalitete u filmovima koja se upakuje u nešto, naoko, neprimjetno.
I pored svih pokušaja proturanja takvih bezvrijednih filmova, nivo najprodavanijeg filma ikada u Indoneziji postigao je jedan film koji je baziran na knjizi
indonežanskog pisca o životu u Egiptu. Knjiga i film govore o mladiću muslimanu i njegovom životu, njegovom karakteru, islamskom ponašanju, njegovoj žendibi. Kroz film se, usput, daju odgovori na važna pitanja, stereotipe i napade na islam.
Dakle, pored svih ispraznih filmova, najpopularniji je upravo jedan nadasve muslimanski film "Ayat ayat cinta" ili "Ajeti ljubavi" koji govori o životu brižnog,
kulturnog, pametnog mladića koji objašnjava islam i pokazuje kakav musliman treba da bude.

I ko bi rekao da se isto i u Holywoodu dešava! U listi 50 najprodavanijih filmova ikada(http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_highest-grossing_films#Highest-grossing_films, samo njih par sadrži neprimjerene scene. U istom tom Holywoodu u kojem se režiseri natječu da snime što bizarniji, prljaviji, gluplji film, ipak su najprodavaniji oni koji se ne bave samo intimnim odnosima između ljudi niti potpiruju predrasude i stereotipe o drugim vjerama i narodima. Pa zašto se onda svi ovi nekvaliteti i dalje guraju sa svojim nekvalitetnim radovima kada gledaoci ipak biraju nešto drugo?

 

 

Photobucket

I za kraj, ista stvar je i sa literaturom. Potpuno ista stvar se dešava i u ovom polju. Ni knjigu danas ne možeš kupiti a da u njoj nema nekih grozota, opisivanja seksualnih odnosa, nekih gadnih stvari ili naravno napada na islam. Uvijek su to neke knjige o nekim groznim muslimanima koji iz čista mira zagorčavaju život drugim ljudima. Kao što jednom rekoh, islam je danas na Zapadu postao neka egzotična biljčica oko koje se skupilo milion očiju i ušiju. Najlakši način da stekneš slavu i postaneš priznati pisac jeste da pišeš o strahotama i grozotama islama i muslimana. Štandovi su preplavljeni takvim knjigama koje, gle čuda, uvijek pišu zapadni ljudi koji nemaju veze sa islamom, ili istočnjaci koji su rođeni ili imigrirali na Zapad i koje jedino njihovo istočnjačko i jednako egzotično ime vezuje za islam, pa stoga misle da imaju pravo da pišu o tome kao da su stručnjaci za to.
No ipak, i oni prohuje. Odu brže nego što su došli. Pamte se samo imena istinskih pisaca pa čak i nakon njihove smrti.

 

Na kraju, zaboravih dodati zaključak. Poenta bi bila da su svi ovi kvalitetni ljudi uspjeli, da su ipak najpopularniji i da će biti pamćeni dugo vremena, dok će svi oni koji, iako znaju da je kvalitet taj koji uspijeva, i koji pokušavaju nekvalitetom proturiti sebe među poznate proći i biti zaboravljeni.

 

Sve ove stvari možete provjeriti sami sa sobom. Iako ste možda pogledati milion glupih, prljavih, strašnih filmova, ipak vam je u sjećanju kao najbolji ostao onaj jedan koji nije takav. Isto je i sa knjigama. Ipak je kvalitet ostao u sjećanju.

A teško je dati ljudima taj kvalitet. Potrebno je provesti sate, dane, godine radeći, trudeći se, praveći nešto svojom glavom, rukama.
Najlakše je prečicom.


Ako nemaš dobar glas ni dobru pjesmu, skini se. Zvat će te pjevačicom.
Ako nemaš nikakve odlične ideje za anime film, crtaj nage likove. Zvat će te anime majstorom.
Ako nemaš crtačkih sposobnosti, nacrtaj nešto gadno i vulgarno. Zvat će te umjetnikom.
Ako nemaš baš nikakve originalne ideje za dobar film, snimi kliše o krevetu i dvoje ljudi. I to ponovi u 100 scena. Zvat će te režiserom.
Ako nemaš dara za pisanje a baš ti je stalo da postaneš poznati pisac preko noći, napiši neku islamofobičnu knjigu i eto te, zvat će te piscem.

Ali sve će ovo trajati veoma kratko. Ono što će ostati čak i poslije tebe jeste nešto što nije ni blizu svega pobrojanoga.

 

 


Sve na ovom svijetu prašina je, ne vezuj srce za prašinu!

Ruyah design

Izazovi ateistima
Photobucket


Izdvojeni postovi
Postovi sa ove liste za koje su dozvoljeni komentari, uvijek su otvoreni za pitanja, sugestije, mišljenja bez obzira na datum objavljivanja ili aktuelnost teme koju obrađuju.


Photobucket

Islam je cool
Može li Bog stvoriti kamen koji ne može podignuti?
Čuvajte svoje NIKAD
O feminizmu
“Ja sam Izrael“
“Kad je bio juli“ – potpuno razočarenje!
Deutsche Welle: U Bosni nema beskućnika
We care for Palestine
Šta je hidžab a šta nije
“Ne pričaj mi o Muhammedu (saws)“
Prašinu sa tvojih stopala na svoje bih oči stavila
Homoseksualnost i njezina pogubnost
Japanski anime filmovi
Krivi smo mi a ne Bosna
Naši kompleksi
40 sramotnih stvari u kojima su SAD vodeće u svijetu
“Oprostiti ali ne zaboraviti“ – malo sutra!
Kome robuješ?
Krvnici dobitnici Nobelove nagrade za mir
Press TV
Učini poentu dostupnom!
Tinejdžerska trudnoća
Reci NE Facebooku
Nigdje lijepo nije kao kod kuće
Plan „7 vlada za 5 godina“
blogger.ba mahala
Još uvijek na temi blogger.ba
Zanimljiva komparacija!
Kvalitet vs. Smeće
Hidžab i djevojka - slideshow
Mediji – čudo šta nam rade
Kad trnci preko kičme prelete
Priča koja mi treba!
Think before you drink!
Grob svitaca
Islamofobija na blogger.ba
Istina pobjeđuje! (Nayzakovi posteri)
Niko me ne nervira
The Final Point – odličan kratki animirani film (by Ali Lotfi)
Dust is my bed
Židovski praznik Purim – pijančenje u Svetoj zemlji
Cionistički simboli Olimpijskih igara u Londonu
Zašto me bombama „oslobađaš“?
Bože, daj mi da ne zaboravim
Hadis o „Volim te“
Ubice
Čuvajte se ovih opasnosti na Facebooku
Dragi narod moj
U flašici je još uvijek bilo mlijeka
Marš mira 2011.
Shvati ljude. Ne osuđuj.
Svjetski dan Qudsa
Mile naše
Fascinantan je!
Traži se umjetnik sa malo morala
Džemat čeka na te, a šta ti čekaš?
Ne svađajte se, braćo
Abortus – strava i užas
Osmijeh je sunnet!
Uvredljivi film i demonstracije
Allah ti sve džaba dao
Prioritet majke je dijete
Zabranjena sloboda govora
Ovako ćeš poraziti zle sile
Ni u jednoj zajednici ne postoji 100%
Svaki dan jedan američki vojnik počini samoubistvo
Za šta je kriv izraelski narod?
Poznata francuska reperica prešla na islam (prvi intervju nakon 4 godine)
Frontovi
Gaza zahvalila Iranu
Šta mislite o Izraelu - anketa
Korak po korak
Sve će se u prah pretvoriti
Neka je selam poslaniku Istine i Svjetlosti
Ako nisi pročitao Kur'an, preslušaj prijevod
Blagodat u zabrani
Jedinstvo muslimana – prečeg ti nema brate! I sestro!
Silovanja u Kongu – sramota UN-a
Jeza me prođe
O Sudnjem danu i starim civilizacijama
Dobra je Bosna kakvi smo mi!
Malo elaboracije
Let's make money (Ekonomski hitmeni)
Ne spavaj na stomaku
Bojkotuj Coca-Colu, promijeni svijet!


Photobucket

Razgovor studenta i profesora o postojanju Boga
Uticaj riječi „Allah“ na ljude
Kader Abdolah – islamofob i lažov
Morska zvijezda
A good story about a king
Potpetice i kičma
Nošnja muslimanki u svijetu
Hvaljenoj uputi vjerni
Islam is so great and grand
Women – Queens of Islam



Jeste li?


BROJAČ POSJETA
194766

Powered by Blogger.ba