Photobucket







14.07.2012.

Dragi narod moj

Photobucket

Sada, kada je prošao 11. juli, voljela bih da se osvrnem na par stvari u vezi načina i obima u kojem je obilježen ovaj značajan datum.
Mnogi među nama vole reći da se svi Srebrenice sjete samo na 11. juli. I ove godine je bilo kritika i osuda na taj račun. Ja mislim da je ono što je bitno jeste obilježiti genocid na taj dan, kao što se i Hirošima i Nagasaki obilježavaju na tačan datum na koji su se i desili, a sjećanje, podsjećanje i rad na nezaboravljanju ili doprinosu u nečemu dobrom u Srebrenici treba da bude konstantan i da se odvija tokom čitave godine. Mislim da nam te filozofije i nagađnja o srcima drugih ljudi nisu potrebna. Naš narod podložan je ovoj samodestrukciji nekim konstantnim pesimističkim pogledima na samog sebe. To nam ne treba. Kada postoje stvari koje možeš pohvaliti, ne trudi se da im nađeš neki nedostatak da bi ih kritikovao.

Ne možemo čitavog čovjeka strpati u jedno parče internetskog prostora, zvanog njegov blog. Ukoliko je on na 11. juli postavio nešto na svom blogu na tu temu, ili na svom FB profilu, ili bilo gdje drugo, to ne znači da se on tokom čitave godine ne sjeti Srebrenice nego je se sjeti samo na taj dan. Zašto to ne bi moglo značiti prosto ono što znači svugdje drugo u svijetu? A to je obilježavanje nekog događaja na tačan datum na koji se on desio. Zašto smo toliko nezadovoljni svim i svačim i samo tražimo nekog povoda da kritikujemo? Ubi nas ovaj pesimizam.
S druge strane, samo zato što neko nije ništa postavio na blog, također, ne znači da sa Srebrenicom ne suosjeća.
Mi ne znamo koliko je ljudi na taj dan plakalo, koliko se Bogu molilo za majke Srebrenice, koliko je ljudi srce i duša boljela..a pogotovo ne znamo koliko njih plače za Srebrenicom tokom čitave godine. Zašto to neko mora da dokazuje svojim blogom kad je to dio njegovog srca kojeg mi ne vidimo?
Mi ne znamo. Samo nagađamo i nepotrebno kritikujemo.
Mnogi ljudi ne pišu na svome blogu ono što možda rade na svim drugim stranama. Možda oni rade, doprinose, pišu, šire svijest o zlu koje se desilo, ali na druge načine i na drugim mjestima. Tako da, ono što na blogu vidite nije dovoljno da nekoga strpate u neki koš.


Mislim da je Srebrenica, kao i svi drugi genocidi i stradanja bošnjačkog naroda u protekloj agresiji na našu zemlju, nešto što se prosto ne zaboravlja i živi u svima nama, pokazivali mi to ili ne.
I oni koji nisu ništa napisali o Srebrenici, bili su sa Srebrenicom. Blog nije srce. Blog je samo dobar instrument širenja ideje ili nekog uticaja na druge ljude. To je jedan dobar instrument kojeg neki nisu iskoristili. To uopšte ne znači da nisu saosjećali.
Dakle, smatram da ove gore dvije opisane grupe, uopšte ne treba osuđivati i kritikovati. To je sažimanje jedne ljudske duše na mali djelić onoga kroz šta imaš uvid u razmišljanja te osobe. Premalo je to da u njega stane duša jednog čovjeka.
Međutim, ima nešto što ni meni nije jasno. To je ona filozofija "kad svi drugi, neću ja". To je ono nelogično razmišljanje u kojem iz INATA odbijaš da uradiš nešto što osjećaš da uradiš i što znaš da je dobro samo zato što ti je krivo što svi drugi na taj dan rade to isto, a što nisu radili u drugim danima. I to je jedan od bošnjačkih kompleksa. Eh, to osuđujem. Ne udaljavaj se od svog naroda samo zato što mu nekom čudnom filozofijom zamjeraš ono što i sam osjećaš da učiniš.
Glupost.
Oslobodite se takve nelogičnosti.

Zaista, postoje čudne stvari u ovom našem narodu. Kad svi na taj dan obilježe Srebrenicu, na neki način, evo, naprimjer, blogom, onda ih kritikujemo jer eto, obilježavaju danas, a sutra će već zaboraviti. A da kojim slučajem niko na taj dan nije ništa objavio, bilo bi Bože sačuvaj, naroda zaboravnog.
Nikad ugoditi.

Da vam iskreno kažem, meni se sviđaju svi načini na koje su dobri i savjesni ljudi obilježili stradanje bošnjačkog naroda u Srebrenici, počevši od ovog našeg blog servera. Na taj dan sam mahsuz došla i pootvarala mnoge blogove da vidim kako to mi radimo.
Koliko god vi željeli stvari posmatrati pesimistički, ja vam moram reći da sam zaista našim blogerima prijatno iznenađena.
Na taj dan su mnogi ljudi koji nisu ništa na blogu pisali mjesecima, osvježili svoje blogove. Na taj dan su postom o Srebrenici osvježeni blogovi koji su bili napušteni. Svugdje se osjećala ista atmosfera. Posebno je bilo zanimljivo vidjeti na koje su sve načine ljudi različitih profila, različitih načina razmišljanja, različitih vjera i nacija, ubjeđenja i ideologija iskazivali ono što su osjećali. To je zaista šarenolika lepeza umjetničkih izraza. Bilo je divno vidjeti različite dostojanstvene, duboke, lijepe, dirljive, tužne, humane postove izražene kroz pjesmu, priču, video, sliku. Svako je na neki svoj kreativni način doprinio onome što su svi, na taj dan, osjećali.
Moje je srce zadovoljno zbog toga. Ono ne traži razloge zašto je to tako a nije tako u svim drugim danima, ono je naprosto zadovoljno što jedan narod na taj dan suosjeća sa žrtvama svog naroda. Zapravo, što POKAZUJE svoje suosjećanje na taj dan. Isto to suosjećanje koje, ukoliko postoji na taj dan, postoji u svim drugim danima. Ne možeš im to osporiti jer da nisu imali to suosjećanje u svim drugim danima, ne bi ga na taj dan ni mogli pokazati. Eh, reci da ovo nije logično!

Koliko god da je bio težak i tužan taj dan, toliko se u njemu moglo osjetiti i dostojanstva i saučešća čak i onih koji sa Srebrenicom nemaju ništa osim poziva savjesti i čovječnosti. Pisalo se o istom na svim sajtovima. Nije poricateljima genocida bilo svejedno na taj dan. To je ono što treba da se proizvede. Atmosfera u kojoj zločinac ne može pobjeći od istine. Atmosfera u kojoj saučesnik poricatelj nema kud da pogleda a da ga ne zapljusne vijest o onome što poriče. A 11. jula, to je bilo postignuto.
Genocid u Srebrenici obilježili su ljudi širom svijeta. Mnoga udruženja i organizacije bile su u Srebrenici na taj dan. Mnogi svjetski mediji, zvaničnici naše i drugih zemalja došli su da žrtvama odaju počast. U Potočare su stigli učesnici Marša mira, i oni koji su se u Potočare zaputili motorima, biciklima pa i pješke. Sve su to načini na koje su ljudi dali SVOJ doprinos u obilježavanju srebreničkog stradanja. Ljudi su u nekim gradovima u svijetu obilježili taj dan različitim izložbama, predstavama, manifestacijama itd. Mnogi strani sajtovi i blogovi pisali su o Srebrenici.
Koliko je samo izložbi, knjiga, pjesama i drugih umjetničkih djela u našoj i drugim zemljama posvećeno Srebrenici.
Zašto smo nezadovoljni kada ovaj događaj iz godine u godine uzima sve više maha?
A koliko smo uspješni u obilježavanju genocida u Srebrenici najbolje pokazuje odnos genocidaša prema ovom događaju. Oni su sve nervozniji. Ove godine organizovali su na taj dan i neku manifestaciju. Sve im je teže, kako se mezarje u Potočarima puni. Svake godine njihov zločin poprima jedan opipljiviji, vidljiviji, materijalaniji oblik. Ono što su htjeli sakriti, što je pod zemljom u masovnim grobnicama na tajnim lokacijama ležalo godinama, sada se dostojanstveno ukopava na jednom mjestu gdje postaje vidljiv i sveobuhvatan dokaz zločina kojeg su počinili i koji se više ne može sakriti niti zamaskirati.

Bosna neće zaboraviti svoje šehide a bošnjački narod je jedan dostojanstven narod koji čitavom svijetu može biti primjer strpljenja i tolerancije kada od završetka rata do dana današnjeg nije dozvolio i jedan jedini akt osvete prema onima koji im i danas zlo žele.
Zato budimo zadovoljni svojim narodom, ili barem onim njegovim pametnim dijelom, koji ne zaboravlja i koji dostojastveno obilježava svoje stradanje.


Sve na ovom svijetu prašina je, ne vezuj srce za prašinu!

Ruyah design

Izazovi ateistima
Photobucket


Izdvojeni postovi
Postovi sa ove liste za koje su dozvoljeni komentari, uvijek su otvoreni za pitanja, sugestije, mišljenja bez obzira na datum objavljivanja ili aktuelnost teme koju obrađuju.


Photobucket

Islam je cool
Može li Bog stvoriti kamen koji ne može podignuti?
Čuvajte svoje NIKAD
O feminizmu
“Ja sam Izrael“
“Kad je bio juli“ – potpuno razočarenje!
Deutsche Welle: U Bosni nema beskućnika
We care for Palestine
Šta je hidžab a šta nije
“Ne pričaj mi o Muhammedu (saws)“
Prašinu sa tvojih stopala na svoje bih oči stavila
Homoseksualnost i njezina pogubnost
Japanski anime filmovi
Krivi smo mi a ne Bosna
Naši kompleksi
40 sramotnih stvari u kojima su SAD vodeće u svijetu
“Oprostiti ali ne zaboraviti“ – malo sutra!
Kome robuješ?
Krvnici dobitnici Nobelove nagrade za mir
Press TV
Učini poentu dostupnom!
Tinejdžerska trudnoća
Reci NE Facebooku
Nigdje lijepo nije kao kod kuće
Plan „7 vlada za 5 godina“
blogger.ba mahala
Još uvijek na temi blogger.ba
Zanimljiva komparacija!
Kvalitet vs. Smeće
Hidžab i djevojka - slideshow
Mediji – čudo šta nam rade
Kad trnci preko kičme prelete
Priča koja mi treba!
Think before you drink!
Grob svitaca
Islamofobija na blogger.ba
Istina pobjeđuje! (Nayzakovi posteri)
Niko me ne nervira
The Final Point – odličan kratki animirani film (by Ali Lotfi)
Dust is my bed
Židovski praznik Purim – pijančenje u Svetoj zemlji
Cionistički simboli Olimpijskih igara u Londonu
Zašto me bombama „oslobađaš“?
Bože, daj mi da ne zaboravim
Hadis o „Volim te“
Ubice
Čuvajte se ovih opasnosti na Facebooku
Dragi narod moj
U flašici je još uvijek bilo mlijeka
Marš mira 2011.
Shvati ljude. Ne osuđuj.
Svjetski dan Qudsa
Mile naše
Fascinantan je!
Traži se umjetnik sa malo morala
Džemat čeka na te, a šta ti čekaš?
Ne svađajte se, braćo
Abortus – strava i užas
Osmijeh je sunnet!
Uvredljivi film i demonstracije
Allah ti sve džaba dao
Prioritet majke je dijete
Zabranjena sloboda govora
Ovako ćeš poraziti zle sile
Ni u jednoj zajednici ne postoji 100%
Svaki dan jedan američki vojnik počini samoubistvo
Za šta je kriv izraelski narod?
Poznata francuska reperica prešla na islam (prvi intervju nakon 4 godine)
Frontovi
Gaza zahvalila Iranu
Šta mislite o Izraelu - anketa
Korak po korak
Sve će se u prah pretvoriti
Neka je selam poslaniku Istine i Svjetlosti
Ako nisi pročitao Kur'an, preslušaj prijevod
Blagodat u zabrani
Jedinstvo muslimana – prečeg ti nema brate! I sestro!
Silovanja u Kongu – sramota UN-a
Jeza me prođe
O Sudnjem danu i starim civilizacijama
Dobra je Bosna kakvi smo mi!
Malo elaboracije
Let's make money (Ekonomski hitmeni)
Ne spavaj na stomaku
Bojkotuj Coca-Colu, promijeni svijet!


Photobucket

Razgovor studenta i profesora o postojanju Boga
Uticaj riječi „Allah“ na ljude
Kader Abdolah – islamofob i lažov
Morska zvijezda
A good story about a king
Potpetice i kičma
Nošnja muslimanki u svijetu
Hvaljenoj uputi vjerni
Islam is so great and grand
Women – Queens of Islam



Jeste li?


BROJAČ POSJETA
199749

Powered by Blogger.ba