Photobucket







05.10.2012.

Za šta je izraelski narod kriv?

Sama kreacija Izraela jeste jedan od najnelogičnijih, najnelegelnijih, najneopravdanijih, najneutemeljenijih ispada međunarodnog tijela u historiji čovječanstva. Svi oni koji su na bilo koji način doprinijeli ili koji i danas doprinose položaju i progresu Izraela, koji imaju ikakve veze ili ikakav pozitivan odnos prema nepravednoj politici koju ova država sprovodi nad nevinim ljudima, krivi su i za patnje drugih odgovorni jednako kao i sama država Izrael.

Često nam se nameće stav kako izraelski narod nema ništa sa onim što vlast njegove zemlje u njegovo ime radi nevinim ljudima. Izraelski narod ima veze sa Izraelom jednako koliko Izrael ima veze sa izraelskim narodom. Oni zajednički snose krivicu i odgovornost za sve što drugima oko sebe i u svijetu priređuju. Ovdje je bitno naglasiti da postoje savjesni i moralni židovi koji odbijaju da priznaju Izrael i koji se bore za širenje svijesti o razdvajanju pojma judaizam od pojma cionizam, i upravo takvi, ničim, ni svojim životom, ni imovinom, ni glasom ne doprinose Izraelu. Takvi su na strani pravde i oni se jasno daju razaznati od Izraelaca.

 
Izraelski narod (njegova većina po određenim kriterijima) tj. oni odrasli, zdravi, razumni i slobodni među njima (dakle, u ovo ne ubrajam djecu niti maloljetnike koji nemaju sredstava niti saznanja o potrebi za odvajanje od takvog života i osamostaljivanje, niti ovdje ubrajam stare i iznemogle, onemogućene za preseljenje ili promjenu stanja svijesti u društvu, bolesne ili političke zatvorenike), odgovorni su za sljedeće: 

1.       Prvo i najbitnije, Izrael je prema obliku vladavine demokratska država. To znači da u njoj postoje izbori i da narod bira vlast. Stranka koja je trenutno na vlasti jeste konzervativna politička partija u Izraelu koja se zove Likud. Njezin član i lider jeste i trenutni izraelski premijer Benjamin Netanjahu. Izraelski narod svake četiri godine ima mogućnost i šansu da promijeni tu vlast koju svi krive a pri tome bježe od upiranja prstom u drugog stvarnog krivca koji svaki put odabire glavnog krivca i omogućuje mu da nastavi sa zločinima. Izraelski narod u većini glasačkog tijela je taj koji, od većeg broja političkih partija koje postoje u Izraelu, bira one cionističkog profila iz kojeg dolaze najokrutniji državnici koji u ime nebeskog porijekla stanovnika Izraela tlače sve ostale stanovnike zemlje što se Palestinom zove. Likud je 1983. godine osnovao zloglasni Menachem Begin.

 
PhotobucketMenachem Begin - bivši izraelski premijer (kako je on izabran za premijera? Podrškom tog istog naroda od kojeg svi tako snažno žele da odvoje stvarnu odgovornost koju on snosi zajedno sa vlašću svoje zemlje) pod čijom je upravom 9. aprila 1948. godine izvršen pokolj nad stanovnicima sela Deir Jassin. Nakon što su ljudima koje su probudili dali 15 minuta da se spreme za evakuaciju, Menachemovi teroristi napali su selo od 700 ljudi, ubivši 254 pretežno starijih muškaraca, žena i djece i ranivši njih 300. Beginovi teroristi bacili su tijela ubijenih u seoski bunar a 150 uhvaćenih žena pokazivali nage u paradi koju su organizovali kroz jevrejska područja u Jeruzalemu.

 
U službenim ideološkim određenjima ove partije otvoreno se navodi cionizam. Najzloglasnija imena strašne fašističke izraelske politike potiču upravo iz ove stranke. Njezin osnivač bio je Menachem Begin, trenutni premijer Benjamin Netanjahu je i  lider Likuda, a njezin bivši lider bio je Ariel Šaron, koji ju je napustio i osnovao novu, Kadima stranku. Sva ova imena vezuju se uz vrhovne izraelske nosioce vlasti što znači da je ova partija poprilično uspješna i prihvaćena od strane naroda koji, eto, nema nikakve veze sa pogrešnom politikom svoje zemlje. Mogao je izraelski narod odabrati neku umjerenu, pacifističku stranku koja se zalaže za zajedništvo, suživot i mir između Palestinaca i Izraelaca. Ali nije. Izabrao je ljude čija je historija upravljanja umrljana krvlju nevinih.

 
Novoosnovanoj stranci Ariela Šarona, Kadimi, priključio se i trenutni predsjednik Izraela Šimon Peres, pod čijom se upravom, dok je Peres još bio premijer, nalazio i Yitzhak Rabin u svojstvu ministra odbrane. Dakle, sva ova poznata imena bivših izraelskih predsjednika, premijera i ministara usko su povezana i ujedinjena istom ideologijom, a na vlast ih je dovela podrška izraelskog naroda. Yitzhak Rabin prozvan je ”lomiteljem kostiju”. (Wikipedia: Yitzhak Rabin)

 
Photobucket12. jula 1948. godine Yitzhak Rabin naredio je Yiftah brigadi da stanovnike mjesta LYdda mora hitno protjerati bez obzira na godine starosti. U naredbi se može vidjeti i njegov potpis. Pretpostavlja se da je oko 50.000 civila (Arapa) protjerano iz LYdde i Ramleha pod komandom Yitzhaka Rabina. Stotine ih je ubijeno od strane izraleskih vojnika.

Sredinom januara 1988. godine, Yitzhak Rabin koji je tada bio izraelski ministar odbrane, objavio je primjenu metode "sila, moć, prebijanje" u cilju uspostavljanja reda u okupiranoj palestinskoj teritoriji. Preciznije, ohrabrivao je izraelske vojnike da tuku palestinske demonstrante. Izraelski vojnici sprovodili su ovu politiku, lomeći šake i ruke mnogim demonstrantima koristeći se pri tome čak i kamenjem. 40-minutni film koji je tajno snimljen a na kom je prikazano kako izraelski vojnici drobe kosti palestinskom mladiću obišle su čitav svijet i izazvale međunarodno zgražavanje.

 
PhotobucketShimon Peres - bivši premijer Izraela
1947. godine postaje član komande zloglasne židovske terorističke grupe Haganah koja je vršila stravične zločine i progonstva palestinskog naroda. Doprinosio je cionističkom projektu etničkog čišćenja palestinskih teritorija još od 1947. godine. Direktno je odgovoran za masakr u Qani u južnom Libanu kojeg su 1996. godine počinile izraelske vojne snage. Više od 800 libanskih civila, bježeći od izraelske paljbe, sklonište je pronašlo pod UN-ovom zastavom. Ali ni zastava UN-a nije bila dovoljna da spriječi izraelsku žeđ za krvlju. U tom masakru 106 ljudi je izgubilo živote a 110 je bilo teško povrijeđeno.

 
Izraelom, dakle, ne upravlja vojna hunta niti diktator pa da se sa naroda skida odgovornost za one koje nisu mogli da biraju. Taj narod ne živi na Marsu nego u sred Bliskog istoka pa ne može baš ni reći da se od njih nešto krije ili da su zaluđeni medijskom i političkom propagandom jer žive tik uz svoje komšije Palestince čijoj patnji svakodnevno svjedoče i sa kojima svako malo ratuju.

Na izborima 10. februara 2009. godine Izraelci su 758,032 (22.47%) glasova povjerili Kadima stranci, a 729,054 (21.61%) Likud stranci. (Wikipedia: Elections in Israel - Latest elections)

Iako je Kadima dobila najveći broj parlamentarnih mjesta, Likud stranka se oporavila od prethodnih gubitaka i praktički pobijedila na izborima i preuzela vlast u zemlji sa liderom stranke Benjaminom Netanjahuom na čelu, koji je postao premijer zemlje. On je trenutno premijer zahvaljujući izraelskom narodu, logično. Dakle, izraelski narod u većini odobrava politike Likud i Kadima stranaka i izabire njihove lidere na visoke položaje. Za ovo niko drugi do njih nije odgovoran.

 
PhotobucketPrema anketi koju je sprovela izraelska web stranica Ynet, Benjamin Netanjahu izabran je na 18. mjesto na listi 200 najslavnijih Izraelaca. Cilj je bio uvidjeti koga javno mnijenje cijeni. (dakle narod!)

U julu 2009. godine Ha'aretz je sproveo istraživanje i obznanio da većina Izraelaca podržava Netanjahuovu vladu, koja podupire daljnje projekte građenja ilegalnih židovskih naselja na palestinskoj zemlji i naseljavanja palestinske zemlje židovima iz svih dijelova svijeta. A upravo u vezi sa naseljima je i sljedeća tačka odgovornosti izraelskog naroda. 
.

2.            Da su izraelski doseljenici bili imalo savjesni, da su bili pravi židovi a ne cionisti ne bi se iz Amerike, Evrope i Australije, u kojima su već imali svoje domove, doseljavali u Izrael koji im je platio da se dosele na zemlju tuđeg naroda. Ti izraelski doseljenici imali su udobne domove po Evropi i Americi. Tamo su rođeni i odrasli. Oni govore engleski, švedski, njemački, norveški, francuski. Mnogi od njih i ne znaju hebrejski, a posebno ne arapski – starosjedilački jezik Bliskog istoka. Dolaze iz drugih zemalja gdje su već živjeli udobno i naseljavaju se na zemlju koja pripada drugom narodu, koji je sa nje nasilno protjeran, čije su kuće porušene a plantaže maslina buldožerima  sa zemljom sravnjene i koji nema drugog mjesta za život, koji nema druge parcele, drugu zemlju, drugu domovinu. Izrael je doveo ljude sa zemljom na zemlju ljudi bez zemlje!

Da su izraelski doseljenici imali imalo ljudskosti odbili bi da prihvate doseljavanje u Izrael u nelegalno sagrađenim židovskim naseljima na palestinskoj zemlji, na kojoj su prethodno porušene palestinske kuće i sa koje su protjerane palestinske porodice. Ne znam tačno kako mogu mirno spavati u tim kućama za koje znaju da su izgrađene na tuđoj zemlji, i to zemlji siromašnih ljudi koji nemaju više gdje otići!

 
Svake godine u Izrael dolazi oko 1000 novih židovskih doseljenika koji su do tada živjeli izvan Izraela.

Prema BBC-u broj naselja u Zapadnoj obali povećava se prema stopi od 5-6% od 2001. godine.

U 2009. godini, ukupan broj Izraelaca koji su živjeli u Zapadnoj obali, uključujući istočni Jeruzalem i Golansku visoravan iznosio je 516,569. U 2012. taj broj povećao se na gotovo 600,000 Izraelaca.

 
PhotobucketPrema podacima iz decembra 2010. godine, 327,750 Izraelaca živi u 121 doseljeničkom naselju u Zapadnoj obali, 192,000 Izraelaca živi u naseljima u Istočnom Jeruzalemu i preko 20,000 njih u naseljima na Golanskoj visoravni. Tri najveća doseljenička naselja dostigla su status grada sa preko 30,000 stanovnika u svakom. (Wikipedia: Israeli settlement)

Sva ova naselja izgrađena su na palestinskoj teritoriji, na kojima su prethodno porušene kuće palestinskih porodica, da bi se u njih smjestili ljudi koji dolaze sa Madagaskara, i to samo zato što su židovi.

I kao da nije dovoljno što su sa svojih ognjišta protjerani samo zato što su Arapi i što su muslimani, nego im se život i dalje, dolaskom doseljenika iz Evrope, zagorčava i komplikuje jer su se doseljenički cionisti pokazali kao veoma nasilni, netolerantni i netrpeljivi prema svojim palestinskim komšijama.

PhotobucketSredinom 2008. godine, UN navodi 222 slučaja nasilja prema Palestincima od strane izraelskih doseljenika. Ovaj trend povećan je u 2009. godini. Glavni general Shamni rekao je da je broj napada porastao sa nekoliko pojedinačnih slučajeva na nekoliko stotina slučajeva, opisavši situaciju kao "veoma veliki fenomen".

Naoružani izraelski doseljenici uništavaju palestinska polja i usjeve i dovode kanalizaciju i hemijski otpad iz svojih naselja i fabrika u palestinska seoska područja i uništavaju njihove poljoprivredne površine.

U septembru 2011. godine, izraelski doseljenici su napali džamiju i jednu vojnu bazu.
OCHA (United Nations Office for Coordination of Human Affairs) na palestinskim teritorijama objavilo je izvještaj koji pokazuje znatan porast nasilničkog ponašanja izraelskih doseljenika u odnosu na 2009. i 2010. godinu. Izvještaj uključuje takve nasilne radnje i uništavanje privatne imovine kao što su isčupana stabala masline, oštećeni traktori i zaklane ovce. Izvještaj navodi da je 90% žalbi koje su podnijeli Palestinci bilo odbijeno bez suđenja. (Wikipedia: Israeli settlement - Settler violence)

.

.

PhotobucketMeđunarodni komitet Crvenog krsta obznanio je pad u uzgoju maslina kod palestinskog stanovništva. Crveni krst navodi da je 10,000 maslinovih stabala odrezano ili zapaljeno od strane izraelskih doseljenika između 2007. i 2010. godine. (Wikipedia: Israeli settlement - Olive trees)
.
..
.
.
.
.

3.      Plaćanje poreza. Prihodima od poreza koje plaćaju građani Izrael finansira politiku koju svi krive.

4.      Izraelski narod nikada nije organizovao masovne proteste protiv zločina koji se sprovode u njihovo ime. Nikada u 60 godina nisu u milionima, ili makar stotinama hiljada izašli na ulice i digli svoj glas protiv genocida, okupacije, građenja židovskih naselja na palestinskim teritorijama, rušenja palestinskih kuća, plaćanja židovima da dolaze iz drugih krajeva svijeta na tuđu zemlju, okupacije i blokade Gaze i onemogućavanja dostavljanja humanitarne pomoći tom najvećem zatvoru na svijetu kojeg su od Gaze Izraelci napravili.

Zašto taj narod, ukoliko je imalo osviješten, obziran, savjestan nikada nije izrazio svoje nezadovoljstvo stravičnim zločinima koji se gotovo svakodnevno sprovode nad Palestincima i njihovim porodicama? Oni izvršitelje tih zločina još i na vlast dovode.

5. Služenje vojnog roka je obavezno u Izraelu, i za žene i za muškarce. Vojni rok postaje obavezan za sve građane koji navrše 18 godina života. Prema procjenama iz 2000. godine za vojnu službu sposobno je 1,554,186 muškaraca starosne dobi od 17 do 49 godina i 1,514,063 žena starosne dobi od 17 do 49 godina. Prema procjenama iz 2000. godine svake godine sposobnost za služenje vojnog roka u Izraelu stekne 54,148 muškaraca i 47,996 žena. Trenutno je u Izraelu aktivno 176,500 vojnika a njih 445,000 je u rezervi. (Wikipedia: Israel Defense Forces)

 
U historiji Izraela postojale su grupe mladih ljudi koje su odbijale da služe vojni rok. To su savjesni ljudi koji imaju obzira prema onima sa kojima dijele životni prostor. To su oni koji su shvatili svoju odgovornost i udio u politici koju njihova agresorska država sprovodi, te su učinili nešto u ime pravde i ogradili se od takve politike, te su stoga i snosili određene posljedice. Najaktuelnija takva grupa jeste grupa izraelskih učenika koja se zove Shministim ("twelfth graders") što znači učenici 12. razreda.  Prvi put ova grupa osnovana je 1970. godine, a 2001. godine  taj naziv ponovo  upotrijebljava jedna grupa izraelskih srednjoškolaca. Trenutno su 3000 izraelskih učenika članovi ove grupe. To su hrabri mladi ljudi koji su učinili iskorak ka stvaranju boljeg suživota za sve, i koji su odbili indiferentnost i tiho učestvovanje u zločinima koje sprovodi njihova država u njihovo ime.

Najpoznatija članica Shministima jeste Omer Goldman Granot, djevojka iz predgrađa Tel Aviva. Njezina priča je posebno interesantna, stoga i poznata svijetu, jer je ona kćerka Naftalija Granota, bivšeg zamjenika šefa Mossada. (Mossad – Institut za izvještavanje i specijalne zadatke Izraelske Države, iliti špijunska organizacija)

2008. godine osuđena je na 21 dan vojnog zatvora zbog odbijanja služenja vojnog roka u izraelskim vojnim snagama. Ona je jedna od 40 srednjoškolaca koji su potpisali protestno pismo. Izdržala je i drugu zatvorsku kaznu zbog ponovnog odbijanja služenja vojnog roka.

Ovakve osviještene hrabre ljude izraelska javnost označava kao izdajnike i zaluđenike.

 
Photobucket“Oče, oprosti mi, ali ja se neću boriti za tvoj Izrael”

"Otišla sam u jedno selo u Zapadnoj obali i vidjela sam kako je izraelska vojska postavila punktove bez ikakvog očitog razloga osim da otežava stanovnicima tog sela kretanje. Željeli smo da ih uklonimo. Počeli su da pucaju u nas kao ludi. I nisam razumjela, da li to ova vojska za koju su mi čitavog života govorili da me brani, sada puca u mene? Moja čitava slika o njima jednostavno je isparila."
"Znala sam da moram da postupam onako kako mi srce nalaže, jer ja sam ta koja moram da živim sa sobom. Znate, nisam željela da se čitavog života kajem što sam bila dio sistema koji je tako pogrešan, tako ilegalan i koji čini strašne stvari."

Šta bi rekla svome ocu?
"Svako od nas bori se za svoja uvjerenja. Ja sam izabrala nenasilan put, a ti si izabrao put nasilja. Teško mi je da odgovorim na to. Voljela bih kada bi mogli nekako da se složimo, ali nisam sigurna da će se to desiti."

 (U ovom videu, Shministi će vam reći zašto su odbili da služe vojni rok u izraelskoj vojsci: http://www.youtube.com/watch?v=pNjggLhQo6w  - veoma zanimljiv video!)


 
Photobucket<-- (Za sliku u većoj rezoluciji: link)
Židovi koji ne vole ono što radi Izrael su moralni ljudi i imaju savjesti pa stoga i ne žive u državi koja je osnovana na krvlju nevine djece i koja je oteta od naroda koji židovima ništa u čitavoj njihovoj historiji nije skrivio. Savjesni židovi se ne smatraju odabranim narodom koji ima pravo da tlači sve ostale i takvi ne plaćaju poreze i takse aparthejdskom režimu Izraela koji sprovodi genocid nad Palestincima s tim novcem, niti služe vojni rok u takvoj nepravednoj i nasilnoj vojsci koja krši ljudska prava na dnevnoj bazi, niti na bilo koji način doprinose opstanku takve krvoločne politike i ideologije.
Izlaz nije u ubijanju nego u promjeni svijesti onih koji se tamo useljavaju, onih koji glasaju, onih koji služe takvoj državi u bilo kojem polju, onih koji mrze! Potrebna je izmjena svijesti velikog dijela izraelskog naroda.
.
.
tags: Izraelci, izraelski narod, palestinci, palestinski narod, palestina, izrael, cionizam, cionisti, fašizam

Sve na ovom svijetu prašina je, ne vezuj srce za prašinu!

Ruyah design

Izazovi ateistima
Photobucket


Izdvojeni postovi
Postovi sa ove liste za koje su dozvoljeni komentari, uvijek su otvoreni za pitanja, sugestije, mišljenja bez obzira na datum objavljivanja ili aktuelnost teme koju obrađuju.


Photobucket

Islam je cool
Može li Bog stvoriti kamen koji ne može podignuti?
Čuvajte svoje NIKAD
O feminizmu
“Ja sam Izrael“
“Kad je bio juli“ – potpuno razočarenje!
Deutsche Welle: U Bosni nema beskućnika
We care for Palestine
Šta je hidžab a šta nije
“Ne pričaj mi o Muhammedu (saws)“
Prašinu sa tvojih stopala na svoje bih oči stavila
Homoseksualnost i njezina pogubnost
Japanski anime filmovi
Krivi smo mi a ne Bosna
Naši kompleksi
40 sramotnih stvari u kojima su SAD vodeće u svijetu
“Oprostiti ali ne zaboraviti“ – malo sutra!
Kome robuješ?
Krvnici dobitnici Nobelove nagrade za mir
Press TV
Učini poentu dostupnom!
Tinejdžerska trudnoća
Reci NE Facebooku
Nigdje lijepo nije kao kod kuće
Plan „7 vlada za 5 godina“
blogger.ba mahala
Još uvijek na temi blogger.ba
Zanimljiva komparacija!
Kvalitet vs. Smeće
Hidžab i djevojka - slideshow
Mediji – čudo šta nam rade
Kad trnci preko kičme prelete
Priča koja mi treba!
Think before you drink!
Grob svitaca
Islamofobija na blogger.ba
Istina pobjeđuje! (Nayzakovi posteri)
Niko me ne nervira
The Final Point – odličan kratki animirani film (by Ali Lotfi)
Dust is my bed
Židovski praznik Purim – pijančenje u Svetoj zemlji
Cionistički simboli Olimpijskih igara u Londonu
Zašto me bombama „oslobađaš“?
Bože, daj mi da ne zaboravim
Hadis o „Volim te“
Ubice
Čuvajte se ovih opasnosti na Facebooku
Dragi narod moj
U flašici je još uvijek bilo mlijeka
Marš mira 2011.
Shvati ljude. Ne osuđuj.
Svjetski dan Qudsa
Mile naše
Fascinantan je!
Traži se umjetnik sa malo morala
Džemat čeka na te, a šta ti čekaš?
Ne svađajte se, braćo
Abortus – strava i užas
Osmijeh je sunnet!
Uvredljivi film i demonstracije
Allah ti sve džaba dao
Prioritet majke je dijete
Zabranjena sloboda govora
Ovako ćeš poraziti zle sile
Ni u jednoj zajednici ne postoji 100%
Svaki dan jedan američki vojnik počini samoubistvo
Za šta je kriv izraelski narod?
Poznata francuska reperica prešla na islam (prvi intervju nakon 4 godine)
Frontovi
Gaza zahvalila Iranu
Šta mislite o Izraelu - anketa
Korak po korak
Sve će se u prah pretvoriti
Neka je selam poslaniku Istine i Svjetlosti
Ako nisi pročitao Kur'an, preslušaj prijevod
Blagodat u zabrani
Jedinstvo muslimana – prečeg ti nema brate! I sestro!
Silovanja u Kongu – sramota UN-a
Jeza me prođe
O Sudnjem danu i starim civilizacijama
Dobra je Bosna kakvi smo mi!
Malo elaboracije
Let's make money (Ekonomski hitmeni)
Ne spavaj na stomaku
Bojkotuj Coca-Colu, promijeni svijet!


Photobucket

Razgovor studenta i profesora o postojanju Boga
Uticaj riječi „Allah“ na ljude
Kader Abdolah – islamofob i lažov
Morska zvijezda
A good story about a king
Potpetice i kičma
Nošnja muslimanki u svijetu
Hvaljenoj uputi vjerni
Islam is so great and grand
Women – Queens of Islam



Jeste li?


BROJAČ POSJETA
194766

Powered by Blogger.ba