Photobucket







22.10.2012.

Prioritet majke jeste njeno dijete!

Photobucket

Postoji jedna teorija o tome kako je ideja o  emancipaciji žena, njihovom odvajanju od kuće i porodice koja ženi pruža sigurnost i zaštitu ali i porodici neophodnog člana da bi se upotpunila zajednička im sreća, počela u glavama biznismena koji su shvatili prednosti upošljavanja žena za vlastite poslove. Pa se tako na ženu lakše izgalamiti bez ikakvih ozbiljnijih posljedica jer je žena osjetljivija i popustljivija od muškarca.

Također, odvođenjem žene od porodice, ta porodica gubi potrebnog, stalno prisutnog pomagača i nadgledavača, te djeca ostaju vjerski, ideološki i moralno neusmjerena, čime postaju lahka meta i odlično obradiv "materijal" za televiziju, štampu, školu, i uopšte državu kojoj su prepuštena da ih odgaja. Dakle, i država ima koristi od djece bez nadzora, jer će ih usmjeravati u svom političkom i ideološkom pravcu.

„Izvođenjem“ žene iz kuće i njenim uvođenjem u svijet mode, odjeće, obuće, šminke, nakita, ovakvih i onakvih kozmetičkih preparata i ostalih interesovanja koja su samo čisto gubljenje vremena, zasigurno donosi profit jedino proizvođačima tih stvari koji mijenjanjem samo boje jednog komada odjeće uvode novi sezonaski stil kojeg, zasigurno, svaka žena mora imati bez obzira što već ima novu odjeću – ali eto ta više nije u modi.

Postoje razne druge štetne posljedice zapošljavanja u društvima u kojima su žene izabrale posao za svoj prioritet umjesto djece za koju su pred Bogom odgovorne. U takvim društvima tu djecu podiže i odgaja svako samo ne vlastiti roditelji; i bejbi-siterke, i dadilje, i obdaništa, i nene, i djedovi, i tetke, i prijateljice, itd.

Znate za one vijesti o tinejdžerkama u Americi koje čuvaju djecu komšijama, dok su roditelji na poslu? To im je najčešće posao preko raspusta – usputni džeparac. Izbio je jednom skandal kada se saznalo da je takva jedna tinejdžerka davala bebi mlijeko u kojem je bilo neko sredstvo za uspavljivanje ili omamljivanje. Možda prašak neki. A to da bi beba spavala i bila mirna, i da se djevojka ne bi zamarala čitav dan sa drekom i galamom. Pa ti sad gledaj kome dijete svoje ostavljaš.

Ova se tema da posmatrati i sa psihološkog aspekta. Djeci oko kojih se ne nalaze roditelji u najosjetljivijem vremenu - vremenu njihovog odrastanja, djetinjstva, puberteta itd., manjka te ljubavi, pažnje i topline i nedostatak istih odražava se na njihov unutrašnji mir i sreću. Čak su i bebe u stanju osjetiti ovo!

Ja znam za priče iz vlastitog mi okruženja gdje su male bebe žena čiji je porodiljski završio i koje su se vratile poslovima, postale nervozne i pokazivale znakove žalosti zbog odvajanja od majke. Pa tako npr. bebe ne mogu da spavaju kada im majke počnu da rade, ne mogu da jedu, pokvari im se apetit i raspored nekih drugih dnevnih aktivnosti. Bebe u jednom periodu svog života čak imaju nešto što se označava kao period straha od razdvajanja. Bukvalno imaju strah od toga da budu ostavljene, napuštene..zato smiraj nalaze pored majki i vežu se za majke. Preko mlijeka koje dobivaju od majke osjećaju ono što i majka osjeća. Ako je ona nervozna, oni osjete. Ako je sretna, mirna, staložena, nema briga i obaveza o kojima treba glavu razbijati, i bebe će biti sretnije.

 
Islam ne zabranjuje ženama da se zapošljavaju, jer postoje različiti slučajevi i različite situacije u kojima se ljudi mogu nalaziti, pa tako žena može biti sama, ostavljena, udovica, raspuštenica i šta sve ne, a za sobom imati djecu koja ovise o njoj, te je ona stoga prisiljena svojim radom da ih odhrani – i takvim se ženama divim. Ali njihov je slučaj zaseban.

Moj cilj nije reći da je zapošljavanje žena sa djecom i mužem (koji će voditi brigu o njima) nedopustivo, ali jeste štetno za čitavu porodicu, bez obzira bili oni toga svjesni ili ne. Dijete čiji su roditelji radili čitav život i ne može reći da mu je nešto falilo, kad ono ne zna kako je to imati jednog roditelja uvijek pored sebe za sve nedaće, strahove, brige i probleme s kojima se suočavaju u periodu svoga odrastanja i sazrijevanja.

Zapošljavanje one koja je stub porodice jeste štetno u situaciji u kojoj već jedan član porodice zarađuje za njih.

Ja se stoga divim ženama koje su za prioritet, u ovom dobu napada na islam, na neemancipovanu ženu, u ovom dobu prikazivanja uloge majke i domaćice kao nečeg zaostalog i prevaziđenog, izabrale da ispune svoju majčinsku i supružnu dužnost i da pred Boga dođu sa ispunjenom odgovornošću za svoje potomstvo koje im je Uzvišeni podario.

Dakle, divim se sestrama koje su izabrale da budu taj izvor topline i sigurnosti svojoj djeci, umjesto da ganjaju novac izvan kuće, jer djetetu je sigurno potrebnija ljubav od novca. I ljubim vam ruke, drage naše majke, mlade i stare, koje ste čitavu kuću na leđima svojim ponijele bez negodovanja i nezadovoljstva!

 

Također, i sestre koje su zasnovale porodicu a ipak radile neke ne tako teške poslove, i vama ljubim ruke na vašoj istrajnosti i vašoj spoznaji da su vam djeca prioritet i pored posla kojeg obavljate.

 

I, evo vam sada jedna lijepa priča na ovu temu, nad kojom se svi možemo zamisliti!


Moja jadna, nezaposlena supruga...
 

Dok sam u ranim jutarnjim satima odlazio na posao, susreo sam ženu koja je u naručju nosila svoje dvogodišnje dijete. Valjda ga nosi na čuvanje. Dijete je bilo umotano u deku i još je čvrsto spavalo. Vani je bilo jako hladno. Žena je koračala žurno, ali teško i mrzovoljno. Radi u mini xafsu u blizini moje kuće. Žuri na posao. Prosječno radi desetak sati dnevno, a kada želi slobodan dan, onda ga unaprijed mora naraditi na način da zamjeni kolegicu i jedan čitav dan radi skoro punih petnaest sati. Šef je dobar i velikodušan, pa većinom to odobri, samo se mora upitati u vrijeme kad je dobre volje. U suprotnom galami, viče a ponekad i psuje. Ma nema veze. Sve to ide u opis radnog mjesta. Njena plata je oko 500 km. Čuvanje djeteta plati 150 km, 150 km joj ode na njene i muževe cigarete, a skoro čitav ostatak za ratu mikro kredita kojeg su podigli prošlog ljeta kako bi otišli na more. Sjetio sam se svoje jadne, nezaposlene supruge, koja većinu dana provodi u kući kod djece. Imajući u vidu da ne radi, i da ne mora ujutro rano na posao, uskraćeno joj je redovno uživanje u svježem jutarnjem zraku. Ona svoju djecu ne mora nositi na čuvanje. Čuva ih sama. Kako grozno i nazadno. Odspava dokle želi, a onda ustane. Slijedi doručak, kahva, pospremanje po kući... Strašno. Ne mora ni slušati gunđanje mrzovoljnog šefa, niti provokacije bezobraznih potrošača. Jadnica. Nikada svome slušnom aparatu neće priuštiti luksuz percipiranja masnih psovki, galame i omalovažavanja, a njen organizam teško da će tim povodom osjetiti blagodarni učinak nekog antidepresiva. Sirotica.

Moja supruga nema ni tu privilegiju da se odmara od vlastite djece. Čitav dan mora brinuti o njima te nadzirati njihovo ponašanje. Jadnica. Žena koju sam spomenuo je sretnica. Svaki dan u prosjeku po deset sati ne vidi svoga dvogodišnjeg sinčića. Ne mora slušati njegov plač i dosadno dozivanje mama, mama... Ne mora ga ljubakati, maziti, tepati mu i govoriti toliko dosadne i olinjale rečenice koje brižne mame već generacijama govore svojoj djeci: lutko moja, šećeru moj, dušo moja... Sretnica. Ne mora ga čak ni presvlačiti u tih desetak sati. Divota. Neka to radi žena koja je za to plaćena. Ona će to svakako uraditi bolje i s mnogo više pažnje od njegove mame.

A kada njen sin poraste i pođe u školu, neće morati gubiti sate i dane pojašnjavajući mu kako se piše i čita, kako se sabira i oduzima, i neće morati pregledati kako je uradio tu dosadnu domaću zadaću. Sve to će umjesto nje obavljati neko drugi. Ona će uživati u svome poslu. Usluživati će mušterije raznih profila, redati artikle i čistiti xafs, nositi male vreće brašna od 25 kg, a uz pomoć kolegice i vreće šećera od 50 kg. Šef je dobar i pažljiv pa je priprijetio da nijedna radnica ne smije sama nositi vreću od 50 kg. Ipak, kičma je osjetljiva a davanje bolovanja radnicima mu baš ne ide u prilog. Tržište rada je nemilosrdno. A i država hoće svoje... Uz sve to, ova radnica će razmišljati o tome kako je sretna što ima svoj lijepi posao i što ne gubi vrijeme učeći i pazeći vlastito dijete. A moja žena? Jadnica. Ona svakom djetetu mora pomagati pri pisanju domaće zadaće, spremati im sendviče, pratiti ih u školu, strpljivo podnositi njihove zagrljaje i poljupce pri odlasku... Katastrofa. Ima gotovo trideset godina, a još s djecom ponavlja tablicu množenja.

I kada je hrana u pitanju, žena iz xafsa je opet u velikoj prednosti. Nakon deset dugih sati provedenih na nogama, iz xafsa kući za večeru ponese paštete, salame i već otvrdnulih kifli. Šef ih radnicama daje upola cijene, jer ih sutra ionako niko neće kupiti. (Ponekad ih baca, a ponekad prerađuje u krušne mrvice) Divota. Ova žena skoro nikada ne mora kuhati, niti u ljetnim danima kuhanjem zagrijavati ionako sparan stan. S mužem koji je umoran došao s posla će naveče namazati jednu ili dvije kifle s paštetom na akciji (jer joj uskoro istječe rok) te ih u slast pojesti. Na sličan način će doručkovati, a suhi obrok jede i na poslu u vrijeme ručka. Predivno. Moja jadna supruga mora praviti jelo. Skoro svaki dan. Kuhati čorbe, razvijati pite, praviti domaće kolače koji se ne isplate. Jadnica. Ni ja ni ona nemamo često priliku uživati u čarima suhomesnatih proizvoda. A tako su zdravi, ukusni, jeftini, primamljivi...

A kada dođe godišnji odmor koji traje čitavih petnaestak dana, spomenuta žena opet uživa. Muža ionako već godinama viđa jednom dnevno, nekad ujutro, a nekad naveče, zavisno od smjena u kojima rade tako da joj uopće ne nedostaje kada ga nema, čak štaviše, uživa bez njega. Dosadan joj je. Gotovo da ga više ni ne poznaje. Skoro pa su stranci. Na godišnjem odmoru on više vremena provodi sa svojom ekipom u obližnjem kafiću nego s njom i djetetom. Gledaju utakmice na velikom plazma ekranu. Moja žena je opet zakinuta. Na godišnjem joj dosađujem više nego inače. Većinom sam u kući cijeli dan i umjesto dotadašnjih jedne ili dvije kahve koje smo pili zajedno, sada ih ispijamo po nekoliko. Dosađujem joj i previše. O fudbalu ne znam gotovo ništa. Svjetsko prvenstvo je bilo i prošlo, a ja nisam pogledao niti jednu jedinu utakmicu. Strašno. Moja supruga se vjerovatno to stidi i priznati. Ne može se uključiti u priču poznanica koje s oduševljenjem pričaju kako im muževi svakodnevno po nekoliko sati gledaju utakmice, a one tada za sebe i djecu imaju svo vrijeme ovog svijeta. Jadna moja žena...

Žene koje nisu zaposlene i koje po mjerilima modernog doba nisu emancipirane, pored nabrojanih, uskraćene su za još stotine vrsta raznih duševnih i fizičkih uživanja i privilegija koje im pruža savremeni društveni poredak. Jadnice jadne. Na svu sreću, moja žena još uvijek nije svjesna svih blagodati u kojima žive milioni emancipiranih žena diljem svijeta, koje rade i zarađuju, koje ne robuju kući ali robuju poslu, koje odbijaju da im šefira muž ali prihvaćaju da im šefiraju direktori, poslovođe i drugi razni poslodavci. Začudo, ona je vrlo zadovoljna životom kojeg živi. Jadnica. Dok god bude u zatvoru svoje kuće opterećena obavezama koje su joj kao majci i supruzi stavljene na teret, društvo će biti zakinuto za još jednu od mnogobrojnih modernih žena koje su zarad ženske emancipacije i potpune ravnopravnosti među spolovima bile spremne da dignu svoj glas (i pokažu stas!), te muškom šovinizmu i konzervativnim pogledima na svijet jasno i glasno kažu: ne! Jadna moja žena. Uopće nije svjesna šta sve propušta, ali sve dok je tako, ja ću imati suprugu a moja djeca majku. Jadni smo i ja i moja djeca kad nam supruga – majka nije emancipirana. A jadna i ona. Jadna. A žena iz xafsa i milioni slični njoj? Blago li se njima! Emancipirane, slobodne, zaposlene, ničim sputane... Imaju svoj posao i svoj dinar. Svoj život dišu punim plućima. Toliko duboko da su se skoro ugušile. Sretnice...

 

Musa Aid, 20. Š'aban 1431 h.g.

.
. 
Zahvaljujem se svojoj miloj, nježnoj i brižnoj sestri u vjeri što me, i ne znajući, podsjetila na ovu temu, danas nama svima prijeko potrebnu, i navela me da i javno iznesem svoje mišljenje o ovome. Već sam, doduše, jednom govorila o sličnim stvarima.  

Sve na ovom svijetu prašina je, ne vezuj srce za prašinu!

Ruyah design

Izazovi ateistima
Photobucket


Izdvojeni postovi
Postovi sa ove liste za koje su dozvoljeni komentari, uvijek su otvoreni za pitanja, sugestije, mišljenja bez obzira na datum objavljivanja ili aktuelnost teme koju obrađuju.


Photobucket

Islam je cool
Može li Bog stvoriti kamen koji ne može podignuti?
Čuvajte svoje NIKAD
O feminizmu
“Ja sam Izrael“
“Kad je bio juli“ – potpuno razočarenje!
Deutsche Welle: U Bosni nema beskućnika
We care for Palestine
Šta je hidžab a šta nije
“Ne pričaj mi o Muhammedu (saws)“
Prašinu sa tvojih stopala na svoje bih oči stavila
Homoseksualnost i njezina pogubnost
Japanski anime filmovi
Krivi smo mi a ne Bosna
Naši kompleksi
40 sramotnih stvari u kojima su SAD vodeće u svijetu
“Oprostiti ali ne zaboraviti“ – malo sutra!
Kome robuješ?
Krvnici dobitnici Nobelove nagrade za mir
Press TV
Učini poentu dostupnom!
Tinejdžerska trudnoća
Reci NE Facebooku
Nigdje lijepo nije kao kod kuće
Plan „7 vlada za 5 godina“
blogger.ba mahala
Još uvijek na temi blogger.ba
Zanimljiva komparacija!
Kvalitet vs. Smeće
Hidžab i djevojka - slideshow
Mediji – čudo šta nam rade
Kad trnci preko kičme prelete
Priča koja mi treba!
Think before you drink!
Grob svitaca
Islamofobija na blogger.ba
Istina pobjeđuje! (Nayzakovi posteri)
Niko me ne nervira
The Final Point – odličan kratki animirani film (by Ali Lotfi)
Dust is my bed
Židovski praznik Purim – pijančenje u Svetoj zemlji
Cionistički simboli Olimpijskih igara u Londonu
Zašto me bombama „oslobađaš“?
Bože, daj mi da ne zaboravim
Hadis o „Volim te“
Ubice
Čuvajte se ovih opasnosti na Facebooku
Dragi narod moj
U flašici je još uvijek bilo mlijeka
Marš mira 2011.
Shvati ljude. Ne osuđuj.
Svjetski dan Qudsa
Mile naše
Fascinantan je!
Traži se umjetnik sa malo morala
Džemat čeka na te, a šta ti čekaš?
Ne svađajte se, braćo
Abortus – strava i užas
Osmijeh je sunnet!
Uvredljivi film i demonstracije
Allah ti sve džaba dao
Prioritet majke je dijete
Zabranjena sloboda govora
Ovako ćeš poraziti zle sile
Ni u jednoj zajednici ne postoji 100%
Svaki dan jedan američki vojnik počini samoubistvo
Za šta je kriv izraelski narod?
Poznata francuska reperica prešla na islam (prvi intervju nakon 4 godine)
Frontovi
Gaza zahvalila Iranu
Šta mislite o Izraelu - anketa
Korak po korak
Sve će se u prah pretvoriti
Neka je selam poslaniku Istine i Svjetlosti
Ako nisi pročitao Kur'an, preslušaj prijevod
Blagodat u zabrani
Jedinstvo muslimana – prečeg ti nema brate! I sestro!
Silovanja u Kongu – sramota UN-a
Jeza me prođe
O Sudnjem danu i starim civilizacijama
Dobra je Bosna kakvi smo mi!
Malo elaboracije
Let's make money (Ekonomski hitmeni)
Ne spavaj na stomaku
Bojkotuj Coca-Colu, promijeni svijet!


Photobucket

Razgovor studenta i profesora o postojanju Boga
Uticaj riječi „Allah“ na ljude
Kader Abdolah – islamofob i lažov
Morska zvijezda
A good story about a king
Potpetice i kičma
Nošnja muslimanki u svijetu
Hvaljenoj uputi vjerni
Islam is so great and grand
Women – Queens of Islam



Jeste li?


BROJAČ POSJETA
194766

Powered by Blogger.ba