Trenutno prečeg nema, brate! I sestro!
.
.
Zašto svoje lične interese stavljamo ispred interesa našeg kolektiva?
Jedinstvo je muslimanima Kur'anom naređeno. Kako ovo brzo zaboravimo!
Jedinstvo je muslimanima Kur'anom naređeno. Kako ovo brzo zaboravimo!
Svi za sebe mislimo da smo dobri vjernici, a vjernik je onaj što bratu u vjeri želi isto što i sebi. Koliko nas je postiglo taj stepen, iskreno i odano?
Zašto dopuštamo šejtanu da nas razdvaja?
Šejtan je izuzetno pametan. Nemojte misliti da nije. Svakom robu Božijem prilazi šaputanjem o onome što tog roba buni i što na njega može uticati. Prepreden je on. Različitim ljudima prilazi sa različitim šaputanjima. Svakom prema njegovoj sposobnosti i u skladu sa stepenom samopročišćenja do kojega je došao.
Manje se bavi onima koji su duboko zaglibili u ovosvjetsko blato, a mnogo više truda ulaže da pobijedi one koji mu se srčano suprotstavljaju na ispravan način.
Kao što jednom brat Nezir reče, šejtan napušta samo onog koji je uvjeren da šejtan nije sa njim. Zato uvijek treba da se preispitujemo da li mi to uistinu želimo dobro drugima i da to nije šejtanov glas ono što se u našim glavama odvija kada se udaljavamo jedni od drugih.
Ljudi su skloni zaboravu o nevidljivom svijetu (tj. gajb). Zaboravljamo veoma često da su oko nas uvijek prisutni šejtani, meleci i džinni. Mislimo da sve što radimo da je to isključivo produkt vlastite promišljenosti.
Čim osjetiš neku nelagodu, srdžbu, ljutnju, bijes pa makar bilo koliko i mrva jedna, znaj da je šejtan blizu. Naravno, mislim na neopravdanu ljutnju tj. ljutnju koja nije u ime Allaha, koja nije važna niti relevantna da bi bila razlogom vrijeđanja drugih ljudi ili distanciranja od njih.
Kada počneš osjećati kako u tebi klija zrno nezadovoljstva, ljutnje, povrijeđenosti, nemira, nemogućnosti oprosta i nemogućnosti iskazivanja ljubavi i zaborava loših stvari, znaj da to neko drugi upliće svoje prste u tvoja razmišljanja. Kada osjetiš val negativnih osjećaja, pesimizma, kada se pronađeš kako roviš po tuđim životima, djelima i riječima ne bi li im pronašao neku grešku (a isto važi i za mezhebe i učenjake koje pretresamo u želji da "raskrinkamo" njihovu nevjeru jer smo mi, eto, stražari ispravnog islama), znaj da se u tvom društvu nalaze bića čiji je jedini cilj tvoja propast.
Teško je opraštati, teško je voljeti. Lahko je biti ljut, iznerviran, lahko je zamjeriti. Teško je preći preko toga. Teško je voljeti onoga ko te povrijedio. Teško je oprostiti, teško je ne pokazati da te nešto boli. A ono što je dobro i jeste teško. Grijeh je nešto što je lahko učiniti. Izbjeći grijeh je hrabrost. Suprotstaviti se šejtanu je teško i zahtijeva snagu i hrabrost i određeni stepen samokontrole i samoizgradnje. Po tome se najlakše da procijeniti kad se to šejtan svim svojim snagama bori da te zavede. Ako osjetiš da ti je teško oprostiti, voljeti, vidjeti dobro i pozitivno u svojoj braći i sestrama ili ukoliko se ne uspijevaš ophrvati osjećaju nezadovoljstva, mržnje, zavisti, nepovjerenja, sumnje, onda je to bitka protiv šejtana u kojoj šejtan, po svim izgledima, ne gubi.
To je jednostavna formula. Kao što je ostati čist od nekog grijeha teško čovjekovoj buntovnoj prirodi vođenoj šaputanjima zlih sila, isto je tako i dijeljenje i cijepanje od muslimana i zamjeranje, neopraštanje i ljutnja prema njima osjećaj kojeg je mnogo lakše podnijeti od osjećaja oprosta, ljubavi i ujedinjenja, što iziskuje mnogo više hrabrosti, baš kao što i otpor bilo kojem drugom grijehu iziskuje duhovnu snagu čovjeka, spremnost, jačinu, čvrstoću u svome uvjerenju.
Jednom mi je neko ispričao jednu pričicu koja me je baš navela na razmišljanje. Kaže jednom je bio neki veoma pobožan čovjek koji se u svoj svojoj pobožnosti povukao na neko pusto mjesto u prirodi da bi samo Bogu služio i bio daleko od ovosvjetskih užitaka. Čuvao se grijeha i živio životom derviša. Postigao je visoke stepene čistoće svoga bića, da mu šejtan nije mogao prići ni sa koje strane i navesti ga na neko zlodjelo i grijeh. I tako, pametni šejtan skonta da čovjeka navede na grijeh predstavljajući mu taj grijeh kao sredstvo još boljeg približavanja Bogu. Sjeti se taj čovjek kako Bog voli one koji se kaju i kako su oni koji iskreno tewbu (pokajanje) Bogu učine veoma dragi Bogu i pomisli kako će on, nakon što počini grijeh (namjerno, dakle), pokajati se pa Bogu još draži i bliži biti.
Kad ovakva stvar može biti načinom zavođenja ljudi, i to daleko mudrijih i čistijih ljudi od nas, kako onda i možemo pomisliti da mnoge stvari koje smo učinili ili činimo drugima, a posebno muslimanima, proizilaze iz iskrenog srca, borbenog, koje se zalaže za stvar islama pa na putu tog zalaganja gazi srca drugih vjernika i razjedinjuje ovaj Ummet koji je žedan jedinstva i sloge? Zašto mislimo da je naše srce čisto i da smo u pravu? Pa i druga strana vjeruje u Boga i misli da je i njihovo srce čisto! A ko zna? Samo On!
Ima jedan hadis divan divan divan, na koji kad sam naišla nisam mogla vjerovati da ga prije nisam čula. Toliko je u njemu istine i ljepote i odgovora i rješenja za naše sadašnje stanje. Zašto zaboravljamo za ove stvari? Jedinstvo sa braćom i sestrama je nešto na čemu i Kur'an i sunnet insistiraju, nešto što je imperativ i što je sveto koliko je i vjera sveta. Zašto nam je institucija abdesta ili veoma bitna "institucija" - koliko rastaviti prste u namaz, postala veća i svetija od institucije jedinstva muslimana koja je i kur'anski i sunnetski imperativ? Zašto se razilazimo i tražimo greške jedni drugima, zašto se cijepamo u grupe, zašto se okrećemo jedni protiv drugih? Različitost je bogatstvo, a samo je jedan Sudija. Naše je da se borimo za Istinu, a postoje neke stvari u kojima se razilazimo i o kojima će nas Milostivi obavijestiti, kao što je u Kur'anu obećano. One će nam biti objašnjene, nije naše da sudimo i presuđujemo. Naše je da se ujedinimo i svi zajedno borimo za bolje sutra. Ovo nam je najpreča stvar koja trenutno mora biti obavljena od strane svih muslimana svijeta. Preče nema.
"Hoćete li da vas obavijestim o djelu koje je bolje od posta, milostinje i namaza? Pravite mir jedni među drugima: neprijateljstvo i zlonamjernost iskidaju nebeske nagrade iz korijena." (Poslanikov hadis)
.
Dakle, ti se trudiš čitav život da se Bogu približiš kroz ibadet, kroz ono što je Njemu drago. Namaz je stub vjere, pa šta je onda ono što je iznad njega? Koliko li tek ono vrijedi! Klanjaš se Allahu, postiš, daješ zekat ne bi li Mu se približio. A ono, postoji nešto veće i više od toga što si potpuno zanemario. Jedinstvo sa bratom u vjeri! Ne zamjeriti mu, opraštati mu, voljeti ga, čuvati njegove tajne kao svoje, ni mrko ga ne pogledati, ne misliti loše o njemu, ne tražiti mu greške, ne pretresati njegovo vjerovanje, ne nervirati se kad rekne ili uradi nešto što ti ne godi, ne sramotiti ga ni javno ni tajno, ne roviti po njegovim sumnjama, ne stvarati mu nikakve psihološke pritiske nametanjem svoga stava kao jedinog ispravnog, ne osjećati nikakvu odbojnost prema njemu jer i on je ljudsko biće kao i ti, i bilo ko od vas dvojice može pogriješiti i pogrešno misliti da je u pravu. Koliko je danas muslimana, među kojima su i učenjaci i alimi, zanemarili ovo, jedno od Bogu najdražih, djela? I čemu im život u pokornosti ako doprinose razjedinjavanju onih koje Bog voli vidjeti zajedno? Baš kao da razdvajaš muža od žene što je velika fitna (smutnja) i Bogu mrsko djelo!
Pobjeda, snaga, okončanje svih patnji i bolova kroz koje muslimani širom svijeta prolaze leži u njihovom ujedinjenju i okretanju zajedničkoj budućnosti, uz iskrenu odanost i privrženost principima njihove savršene vjere u kojoj leže svi odgovori pa tako i onaj na današnje stanje muslimana. Islam ti je lijepo rekao da se držiš za zajedničko uže i da praviš mir među muslimanima što je veće od namaza i posta.
Ovaj Ummet ima ogromne ljudske, vojne, geopolitičke, prirodne resurse i potencijale. To je jedna zastrašujuće velika i kvalitetna masa pripadnika odanih pravdi i ravnopravnosti svih ljudi čega se i boje držači uzda trenutnog svjetskog poretka i multimilijarderski moćnici koji jedini imaju koristi od trenutnog stanja neravnoproavnosti i potlačenosti ovog čovječanstva. Zato se masa koja ima toliko potencijala da uspostavi globalni mir i pravdu mora držati razdvojena, rasparčana, razjedinjena, posvađana, neškolovana, devijantna.
Snaga je u jedinstvu. Trust me.
Ono počinje od tebe i mene, od porodice, od komšije, od brata i sestre na internetu, na blogu, u džamiji, u školi, na fakultetu, na poslu, u selu, u gradu, u državi, na globalnom nivou!
