Dust
Sve će se na kraju u prah pretvoriti. I ljepota i kosa i svi organi. I kreme i parfemi i maskare. Čizmice, torbe, auta, mobiteli. Kuća. Sve će postati prah. Nekim tvarima trebat će hiljadu, nekima milion godina da se u potpunosti u prah pretvore, no, to je sigurno ono što će ih na kraju čekati. Za čim to hrli čovječanstvo?
Ostaje samo ono što je ruh. Duša se jedino i treba vezati za ono što je duhovno.
Ono materijalno propast će, ostavljeno bit će.
Duša se veže za dušu, za dobrotu, za unutrašnju ljepotu, za iskrenost, za vjeru, za čistoću duše, za milost, za LJUBAV, ZA PRIJATELJSTVO.
TO SU STVARI ZA KOJE SE GINE, ZA KOJE SE SVOM DUŠOM VEZUJE..
To su stvari koje će nas i na onom svijetu dočekati kada ne bude ni kuće, ni auta, ni mobitela.
Eto zašto je sve na ovom svijetu prašina...
Bezvrijedno.
Beznačajno.
Samo sredstvo dato na korištenje, a ne cilj, ne svrha života.
Samo ono što i ne pripada svijetu ovom jeste vrijedno. Duša.
