Photobucket







06.12.2012.

Samo me ti nemoj braniti!

.
Jednog jutra, pijući kahvu pred ispit, naiđem na neki dokumentarac na Press TV-u. Priča je zanimljiva i tužna, mislim da ja nisam savladala suze. Pomislih tad moram ovo staviti na blog, a i sama pogledati drugi dio, jer je tada bio prikazan samo prvi dio dokumentarca. Kasnije pretraživah internet da skinem čitav dokumentarac ali ne nađoh nigdje ni mogućnost da ga online pogledam, a pogotovo ne da sačuvam. Autorska prava, valjda, pa nigdje ništa besplatno.
Nađem ga na kraju na jednom sajtu i sačuvam link. Prošlo je od tada nekoliko mjeseci a ja nikad da post o tome napišem. Sjetim ga se prošle sedmice te sačekam četvrtak da uhvatim dovoljno slobodnog vremena i razbistrenog uma prezentujem ovu priču i na našem jeziku.  
Bilo je potresno pisati ovaj post. I opet, nisam njime prenijela sve ono što dokumentarac prikazuje. Ovaj dokumentarac definitivno treba staviti na Youtube i na bosanskom i na engleskom jeziku. Eto, ja imam tu namjeru da ubacim bosanske titlove, pa da je, ako Bog da, jednog dana i ostvarim (a kako je krenulo sa ostvarivanjem namjera...ne smijem ništa obećati).
Otvorila sam Youtube kanal za ovaj svoj blog, pa ako tamo šta postavim, znat će te.
.
Autorska prava:
Quebec Film and Television
Produced in association with Radio Canada Television, RDI, CBC Newsworld
Written and directed by: Raymonde Provencher
.
1999. godine u Kongo zahvaćenim nasiljem i  masovnim silovanjem, Ujedinjene nacije su poslale mirovnu misiju pod nazivom MONUC (United Nations Mission in the Democratic Republic of Kongo – Misija Ujedinjenih Nacija u Demokratskoj republici Kongo)
Danas, u toj zemlji nalazi se više od 20,000 pripadnika mirovne misije. To je trenutno najveća mirovna misija UN-a u svijetu.

Photobucket

„Pobjegli smo iz Gome jer smo imali problema. Ti problemi počeli su sa silovanjem moje kćerke od strane jednog bijelca koji je radio za mirovnu misiju Ujedinjenih Nacija u Kongu. Želio sam da se sprovede potpuna istraga, ali se to njemu nije nimalo svidjelo. Počeo je da me pritišće zajedno sa kongoanskim vlastima. Bili su spremni da učine sve da me ušutkaju. Bio sam u opasnosti. Željeli su me mrtvog, zato sam morao napustiti svoju državu i postati izbjeglica ovdje u Ugandi.
Došao je iz Francuske. Njegovo ime je Didier Bourguet."

Photobucket

Ispovijest Desireove kćerke: „Vratila sam se iz škole. Neka žena je došla u našu kuću, jer je dugovala mojoj majci 30$. Pitala je moju majku da i ja pođem sa njom da usitni novac i da ga ja donesem nazad kući, jer je ona imala neke druge poslove da obavi. Kada smo izašli na ulicu zaustavila je dva motora-taksija. Vozili smo se prilično daleko. Dovezli smo se do neke kuće ispred koje je bila straža. Pustili su nas unutra. Otišli smo pravo do spavaće sobe. Sjećam se da je došao pravo pred mene i napao me je. Dirao me je svugdje i silovao.„
Lokalne novine objavile su sliku na kojoj je prikazan francuski vojnik kako ima odnos sa žrtvom.

Photobucket Miriamu:

„Kada sam vidjela ovu
sliku bila sam toliko
pogođena da me je srce zaboljelo.
I sada mrzim vidjeti ovu sliku,
stvara u meni takvo žaljenje.
Imala je samo 12 godina.“

Photobucket

„Zovem se Mimi Kašira,
obučavala sam se za advokata.
Osnovala sam fondaciju „svećenik Emmanuel Kashira“
da pomognem udovicama i siročadima
ovog rata u Kongu.
Otišla sam u Kanadu prije više
od 7 godina kao politički bjegunac,
i nastavila sam da se borim za žene,
djecu, male djevojčice
koje su silovane u ovom
desetogodišnjem užasnom ratu.„
.
.
.
"Ovo su sve silovane žene koje su napustile svoja sela i našle utočište ovdje. Odbačene su i okrivljene za ono što im se desilo. Mnoge su odbačene od strane svojih muževa, jer se smatraju krivima zato što su silovane. Tako to ide. U ovoj kulturi ako si silovana, ti si ta koja si kriva.

            Photobucket

 
Masovna silovanja su instrument rata koji se uveliko koristi ovdje. To je postalo nešto normalno. Ostale su bez glasa. Niko nije ovdje za njih. Niko. Napuštene su. I pogledajte uslove u kojima žive."

Photobucket

„Ljudi koji čine ova silovanja su prvo, oružani muškarci koji pripadaju bilo vladi, bilo militantim skupinama. To je najveća grupa prekršitelja. Drugi su zbrinjivači djece. I treća skupina su članovi UN-ove mirovne misije. Ljudi iz MONUC-a. Plavi šljemovi."
"Mislilo smo da su ovi ljudi došli da nam pomognu. Kad vidimo šta nam rade zapitamo se o nekim stvarima i počnemo sumnjati u neke namjere Ujedinjenih Nacija. Pa i njihovu ulogu ovdje. Zašto rade ovo? Zar i oni nemaju djecu? Mislili smo da je misija Ujedinjenih Nacija u Kongu ovdje za nas, da nam pomognu, ali oni doprinose užasu koji nam se dešava. Ne znamo kome više da vjerujemo. Samo Bogu vjerujemo.
Najrasprostranjenija djelatnost ovdje u Gomi, poslije malih trgovina, jeste prostitucija. Zašto UN-ovi vojnici, jedini koji zapravo primaju plaću u ovoj zemlji, ne zatraže usluge od žena koje se bave tim stvarima? Zašto biraju male djevojčice koje se vraćaju sa svojih molitvi? Lusinga, Mujastre, Bikombi, ovu su tri djevojčice koje nemaju roditelja, koje su se vraćale sa molitve. Padala je kiša, pa su se sklonile od kiše, a UN-ovi vojnici su naišli u svome vozilu. „

                  Photobucket

Asi: „Padala je kiša. Vraćale smo se sa molitve. Bile smo nas tri rodice. Sklonile smo se od kiše. Vidjele smo kombi kako vozi prema nama. Zaustavio se pred nama. To su bili neki bijelci i neki Kongoanci. Rekli su nam da se ne plašimo i da sve što žele jeste da nas odvezu kući. Smračilo se i kiša je još uvijek padala, pa smo prihvatile ponudu za prijevoz.“
Marie: „Povjerovale smo im. Vidjele smo da nas voze ka Karibu hotelu. Pitale smo zašto idemo u hotel. Ponudili su nam Fantu, i rekli su da će nas kući odvesti poslije kiše.“
Luzinga: „Dali su mi 500 franaka i rekli da im odem kupiti cigare i keks koji ćemo jesti uz Fantu.“
Asi: „Kada sam se vratila, popile smo Fantu. Poslije nekoliko minuta primjetila sam da su moje drugarice izgledale pospano.“
Marie: „Poslije 10 minuta imala sam glavobolju i vrtoglavicu. Osjetila sam slabost.
Luzinga: „Osjećala sam se čudno u glavi.“
Marie: „Osjećala sam da nešto nije u redu sa mnom. Poslije toga se više ničeg ne sjećam.“
Luzinga: „Ne sjećam se kad sam otišla u krevet niti šta se desilo. Probudila sam se sljedećeg jutra u nekoj sobi, bez odjeće na sebi.“
Asi: „Pogledale smo sebe i vidjele koliko smo bile napastvovane.“
Marie: „Primjetile smo da je sva posteljina bila krvava, i kad sam pokušala ustati, vidjela sam da ne mogu ni da hodam. Sve tri smo izgubile nevinost.“
Marc Kašira: „Stavili su im drogu u sok. Sljedećeg jutra djeca su se probudila bez odjeće, u tri hotelske sobe. Krvarile su. To je bio skandal. Ali pošto je osoblje UN-a zaštićeno, imaju imunitet, stoga su i nedodirljivi. Niko nije smio da osudi to što su uradili. Imaju novac. Oni su jedina organizacija koja potplaćuje ljude. Moramo osuditi ovu zavjeru šutnje.“
.

Photobucket

„Moje ime je dr. Arnold Kambale, ginekolog. Specijalizirao sam u Londonu i Belgiji. Imam spisak 19 slučajeva silovanja. To je očit dokaz. Zaista je žalosno, jer su ovi ljudi došli da nam donesu mir. Ali oni su ti, UN-ove birokrate a posebno vojnici, koji siluju mlade djevojke ovdje u Gomi.
Djevojke su starosti između 9 i 16 godina. Kao posljedica silovanja ova djeca dobivaju razne zaraze. Neke imaju AIDS.
Samo ovdje u našoj regiji imamo možda 200 slučajeva silovanja.“
.
.
.

Photobucket

„Po mom mišljenju Dider Bourguet snosi potpunu odgovornost. Priznao je da je imao seksualni odnos sa maloljetnicama, ne samo sa onima od 15 godina nego i sa djvojčicama od 12, 13 i 14 godina. Fotografisao je i snimao ono što je radio, za vlastitu upotrebu, kako to on navodi. Ima on čitavu prošlost. Priznao je da je imao seksualne odnose sa maloljetnicama dok je bio na zadatku u Bosni i centralnoj Africi. Mislim da UN snosi potpunu moralnu odgovornost za zlodjela kao što je ovo. Zapali su u licemjerstvo do vrata. Šalju hiljade muškaraca koji se nose sa siromašnim narodom, i pretpostavka je, da pošto su ovi ljudi vojnici, daleko od svojih domova da više neće imati intimni život. Oni ili su naivni ili su cinični. UN treba da se suoči sa stvarnošću, koja je u potpunosti drugačija. Sve države u kojima su bile UN-ove misije svjedočile su sličnim zločinima. Problem treba da bude adresiran u konačnici.„

- Didier Bourguet čekao je na suđenje u jednom zatvoru pokraj Pariza, u septembru 2007. godine.
- Od 2004. godine, 148 pripadnika mirovne misije uključujući 6 komandira, 17 policajaca i 19 civila poslato je nazad u svoje zemlje na osnovu disciplinske sankcije.
Zabranjeno im je učešće u bilo kakvim mirovnim misijama.
Do sada, 13 njih je osuđeno u svojim zemljama.
- 2005. godine UN je uspostavio kontrolne i disciplinske jedinice unutar 8 od ukupno 18 svojih misija.
No, silovanja od strane Plavih šljemova i dalje bivaju prijavljivana.
U južnom Sudanu.
U Liberiji.
Na Haitiju...
.
Oni koji žele pogledati čitav 44-minutni dokumentarac na engleskom jeziku mogu to učiniti ovdje:

.
:
Na kraju krajeva, kome poslije Srebrenice sve nije jasno, neće mu nikada ništa ni biti jasno. Srebrenicu je UNPROFOR (isto tako organ UN-a, kao i MONUC) ostavio na milost i nemilost ubicama iako su je sami proglasili zaštićenom zonom. Dobro je rekao jedan pametan insan: „Teško onom koga UNPROFOR čuva.“
Još jedan pametan insan jednom mi reče: Peacekeepers (ti pripadnici mirovnih misija) dolaze samo kada već postoji mir. Zapravo je mir taj koji njih čuva, a ne čuvaju oni mir. Jer čim se zarati oni bježe, kad mir zavlada oni dođu da ga „čuvaju“.
Koja je njihova uloga?
Jasno je meni da su mnoge zemlje siromašne, tek izašle ispod kolonijalističke čizme, zapuštene, nerazvijene, neobrazovane, izrabljene do krajnje tačke egzistencije. Imaju labilnu vlast, vlade koje svako malo padaju, bande i militantne skupine koje ugrožavaju sigurnost i mir kad god im se prohtije. To su nezamislive realnosti koje ljudi proživljavaju svaki dan. Sve to ide preko grbače običnog naroda i najranjivijih slojeva društva.
Zaključak svega ovoga treba da bude da svaka država treba da razvija vlastite potencijale, da unapređuje svoju privredu, da svojim snagama obezbjeđuje mir, da ima svoju vlastitu vojsku i svoju vlastitu pušku, da ne bi sutra, jadna, spala na to da je čuvaju kriminalci i silovatelji.
Pomozi Bože svim ljudima svijeta da zaštite svoje živote i čast i živote i čast svojih porodica, amin!
.
.

Sve na ovom svijetu prašina je, ne vezuj srce za prašinu!

Ruyah design

Izazovi ateistima
Photobucket


Izdvojeni postovi
Postovi sa ove liste za koje su dozvoljeni komentari, uvijek su otvoreni za pitanja, sugestije, mišljenja bez obzira na datum objavljivanja ili aktuelnost teme koju obrađuju.


Photobucket

Islam je cool
Može li Bog stvoriti kamen koji ne može podignuti?
Čuvajte svoje NIKAD
O feminizmu
“Ja sam Izrael“
“Kad je bio juli“ – potpuno razočarenje!
Deutsche Welle: U Bosni nema beskućnika
We care for Palestine
Šta je hidžab a šta nije
“Ne pričaj mi o Muhammedu (saws)“
Prašinu sa tvojih stopala na svoje bih oči stavila
Homoseksualnost i njezina pogubnost
Japanski anime filmovi
Krivi smo mi a ne Bosna
Naši kompleksi
40 sramotnih stvari u kojima su SAD vodeće u svijetu
“Oprostiti ali ne zaboraviti“ – malo sutra!
Kome robuješ?
Krvnici dobitnici Nobelove nagrade za mir
Press TV
Učini poentu dostupnom!
Tinejdžerska trudnoća
Reci NE Facebooku
Nigdje lijepo nije kao kod kuće
Plan „7 vlada za 5 godina“
blogger.ba mahala
Još uvijek na temi blogger.ba
Zanimljiva komparacija!
Kvalitet vs. Smeće
Hidžab i djevojka - slideshow
Mediji – čudo šta nam rade
Kad trnci preko kičme prelete
Priča koja mi treba!
Think before you drink!
Grob svitaca
Islamofobija na blogger.ba
Istina pobjeđuje! (Nayzakovi posteri)
Niko me ne nervira
The Final Point – odličan kratki animirani film (by Ali Lotfi)
Dust is my bed
Židovski praznik Purim – pijančenje u Svetoj zemlji
Cionistički simboli Olimpijskih igara u Londonu
Zašto me bombama „oslobađaš“?
Bože, daj mi da ne zaboravim
Hadis o „Volim te“
Ubice
Čuvajte se ovih opasnosti na Facebooku
Dragi narod moj
U flašici je još uvijek bilo mlijeka
Marš mira 2011.
Shvati ljude. Ne osuđuj.
Svjetski dan Qudsa
Mile naše
Fascinantan je!
Traži se umjetnik sa malo morala
Džemat čeka na te, a šta ti čekaš?
Ne svađajte se, braćo
Abortus – strava i užas
Osmijeh je sunnet!
Uvredljivi film i demonstracije
Allah ti sve džaba dao
Prioritet majke je dijete
Zabranjena sloboda govora
Ovako ćeš poraziti zle sile
Ni u jednoj zajednici ne postoji 100%
Svaki dan jedan američki vojnik počini samoubistvo
Za šta je kriv izraelski narod?
Poznata francuska reperica prešla na islam (prvi intervju nakon 4 godine)
Frontovi
Gaza zahvalila Iranu
Šta mislite o Izraelu - anketa
Korak po korak
Sve će se u prah pretvoriti
Neka je selam poslaniku Istine i Svjetlosti
Ako nisi pročitao Kur'an, preslušaj prijevod
Blagodat u zabrani
Jedinstvo muslimana – prečeg ti nema brate! I sestro!
Silovanja u Kongu – sramota UN-a
Jeza me prođe
O Sudnjem danu i starim civilizacijama
Dobra je Bosna kakvi smo mi!
Malo elaboracije
Let's make money (Ekonomski hitmeni)
Ne spavaj na stomaku
Bojkotuj Coca-Colu, promijeni svijet!


Photobucket

Razgovor studenta i profesora o postojanju Boga
Uticaj riječi „Allah“ na ljude
Kader Abdolah – islamofob i lažov
Morska zvijezda
A good story about a king
Potpetice i kičma
Nošnja muslimanki u svijetu
Hvaljenoj uputi vjerni
Islam is so great and grand
Women – Queens of Islam



Jeste li?


BROJAČ POSJETA
199749

Powered by Blogger.ba